Proljeće/Ljeto 2012

  Čitanje islamskih tekstova sa stajališta Yina i Yanga
  Sachiko Murata
 
 

Od početka moderne discipline islamskih studija, većina učenjaka je gledala na islam sa stajališta ustanovljenih kategorija zapadnjačke kulture. Otuda, primjerice, islamska je teologija analizirana uvelike u terminima koncepata i terminologiji koja je izvučena iz kršćanske teologije, a na islamsku se filozofiju gledalo unutar konteksta historije zapadnjačke filozofije. Uvijek je bila pretpostavka da se islamska misao može lahko razumjeti u terminima grčke i judeo-kršćanskih tradicija iz kojih je nastala, i ovo je nesumnjivo tačno do znatnog stupnja. Međutim, često je sugerirano da islamska civilizacija djeluje kao most, geografski i kulturološki, između Zapada i Istoka. Činjenica da je islam ustanovljen u Kini već u svojemu ranom začetku i da je nastavio da se razvija tamo sve do danas može sugerirati neku vrstu kulturološkog afiniteta sa Dalekim istokom. Potom, neće možda biti izvan konteksta, da postavim pitanje o tomu da li išta može biti postignuto kroz gledanje na islam sa stajališta dalekoistočnjačkih prije negoli zapadnjačkih kategorija.
Među modernim učenjacima, Toshihiko Izutsu je bio jedan od prvih koji je sugerirao da određeni tokovi u islamskom mišljenju mogu probitačno biti uspoređeni sa kineskom tradicijom. Njegovo djelo Sufizam i taoizam skreće pozornost na brojne zajedničke teme u dvije radikalno različite škole mišljenja.1 Djelomice kroz Izutsuov utjecaj, započela sam gledati na islamska učenja u terminima konceptualnog okvira izvučenog iz kineske tradicije. Moj cilj je bio da obezbijedim široko istraživanje islamske misli, pod čim ne mislim specifično na teologiju, filozofiju, ili misticizam, već radije čitav misaoni poduhvat o religiji i formuliranje razloga i opravdanja za islamski svjetonazor i njegove primjene na svakodnevni život. Što sam više proučavala raznolike islamske tekstove, više sam pronalazila da brojni muslimanski mislitelji, napose u području sufizma i filozofije, koriste pristup sličan onome kineskih mudraca po tomu što gledaju na cjelokupnu zbiljnost kao onu koja je određena kompelementarnim principima. Bez obzira na materiju koju takovrsni mislitelji raspravljaju, oni nastoje govoriti o komplementarnosti i ekvilibriju među različitim silama ili snagama. Da bi ovo moglo biti tako, nije iznenađujuće čim promislimo o temeljnim kategorijama u terminima koji muslimani raspravljaju o svijetu. Najveći broj ovih kategorija su iskazani kao dualistički principi, te ukoliko nisu, obično je lahko pronaći implicitnu dualnost. Naprimjer, kada muslimani raspravljaju o naravi stvari, oni tipično govore o Bogu i kozmosu, nebu i zemlji, nevidljivom i vidljivom svijetu, ovostranosti i onostranosti, raju i paklu, duši i tijelu, mušku i žensku.
Drugdje, podrobno sam analizirala neke figure stila, simbolizam i tehničku terminologiju koja se koristi kako bi se opisala komplementarnost raznih muslimanskih mislitelja.2 U ovom radu, želim pokušati apstrahirati iz bogatstva detalja ako ta studija pribavlja određene opće principe koji ističu sličnosti između islamskih stajališta o komplementarnosti i kineskog koncepta yin i yang. Pod yin i yang označavam pojedinačne i aktivne principe univerzuma, principe koji, prema kineskom stajalištu, djeluju kako bi manifestirali Dao kao deset tisuća stvari. Naravno, tradicionalno, čitav niz atributa je povezan sa svakom stranom. Otuda se yin povezuje sa kvalitetima kao što su sposobnost primanja, tama, nizak položaj, nježnost i ženstvenost, dok je yang povezan sa aktivnošću, svjetlošću, visinom, tvrdoćom i muškošću. Napose je važna činjenica da odnos između bilo koje dvije stvari može biti opažen u terminima yina i yanga, te da sam odnos igra ulogu u određivanju prirode ove dvije strane.3
U raspravljanju temeljne kompelementarnosti koja sačinjava univerzum, brojni su muslimanski mislitelji eksplicitno upotrebljavali rodni simbolizam. Stoga oni govore o teološkim, kozmičkim i psihološkim zbiljnostima u istim terminima u kojima raspravljaju muško i žensko i ljudske razine. Tipičan primjer, koji se pronalazi jednako tako u brojnim drugim tradicijama, jeste prikazivanje neba i zemlje kao muškog i ženskog (premda sa drugog stajališta, nebo može biti žensko, a zemlja muško). U sljedećem stihu, sufijski pjesnik Rumi (u. 672./1273.) ukazuje na jedan način na koji je muško povezano  sa nebom, a žensko sa zemljom:

“S obzirom na razum, nebo je muško, a zemlja žensko –
Sve što prvo baci, drugo uzgaja”.4

Međutim, ono što je od primarne važnosti u ovome tekstu, nisu rodne asocijacije ove dvije strane, već činjenica njihovog međusobnog odnosa. Otuda, primjerice, na nebo i zemlju se gleda kao dvije komplementarne zbiljnosti koje pokazuju atribute koji jedino mogu biti shvaćeni u terminima svoje komplementarnosti. Nebo se povezuje s jednim nizom kvaliteta, a zemlja se povezuje s drugim nizom koji je kontrastiran sa onim prvim. Otuda je nebo visoko, svijetlo, suptilno, udaljeno, moćno i dominirajuće. Zemlja posjeduje suprotne kvalitete – niska, tamna, neprozirna, bliska, slaba i poslušna. Najznačajnije pitanje nije to da su kvaliteti različiti, već da nijedna strana ne može biti shvaćena bez one druge. Nebo je neshvatljivo bez zemlje, a zemlja je neshvatljiva bez neba. Ne postoji visoko bez niskog, svijetlo bez tamnog, duh bez tijela, desno bez lijevo, muško bez ženskog.5
Takovrsni komplementarni termini pokazuju slične međusobne odnose po tome što je jedna strana aktivna ili yang, a druga strana prijemčiva ili yin. U isto vrijeme, svaka strana zahtijeva postojanje one druge. Yin i yang nikada ne mogu postojati neovisno.6 Čak ni Bog, ni svijet ne mogu biti shvaćeni izvan konteksta njihovog međusobnog odnosa, iako ova perspektiva zahtijeva teološku sofisticiranost kako bi se izbjegle optužbe za herezu.7 Nakon svega, kako Bog može biti shvaćen kao bog ukoliko ne postoji univerzum za njega kojega će da kontrolira i njime upravlja? Sama ideja “boga” zahtijeva odnos. Ovo pitanje je puno očitije u nekim kur’anskim Božijim imenima. Na primjer, nema smisla govoriti o “stvoritelju” ukoliko ne postoji stvorenje koje Bog stvara. Otuda, jednako tako, kazati da je Bog “milostiv” nema nikakvog smisla ukoliko ne postoji nešto prema čemu pokazuje milost. U svim ovim slučajevima, Bog je aktivna ili yang strana, dok je stvorenje prijemčiva ili yin strana.
Ukratko, veći dio islamskog mišljenja bavi se odnosima, a ovi odnosi ovise o dvije strane, ili dvije stvari koje su međusobno povezane. Istodobno, islamska misao se temelji na ideji jedinstva. Drugim riječima, cjelokupna zbiljnost se posmatra kao manifestiranje atributa jedne zbiljnosti, jer jedan Bog stvara sve što postoji. Sve dolazi iz jednog korijena i vraća se istom korijenu, čime se kaže da svi odnosi nastaju iz jednog principa i vraćaju se istom principu. Stoga, svi odnosi ilustriraju jedinstvo.
Ovaj način gledanja na stvari implicira da, ukoliko se jedna strana odnosa posmatra bez one druge, ovo je pogrešna percepcija. Ukoliko ljudi gledaju na zemlju i ne uspiju ovo shvatiti u terminima neba, oni neće shvatiti ni prirodu zemlje, niti onu neba. Ukoliko gledaju tijelo i ne uspiju vidjeti da tijelo nema značenja bez duše, neće shvatiti ni tijelo, ni dušu. Sve dvojnosti i komplementarnosti mogu se sagledati u istom svjetlu, uključujući muškarca i ženu. Muškarac je besmislen bez žene, a žena je bez značenja bez muškarca. Svako dobija svoj značaj i aktualnost kroz svoj odnos s onim drugim.
Komplementarnost muškarca i žene u islamskim tekstovima je očita na način na koji su atributi povezani sa muškarcem i ženom primijenjeni kroz zbiljnost, bilo da tekstovi govore o Bogu, svijetu, strukturi ljudske psihe, ili ljudskim društvenim odnosima. Upravo kao što je nebo opisano kao muško a zemlja kao žensko, otuda je jednako tako duša tipično opisivana kao muško, a tijelo kao žensko. Na isti način, brojni atributi koji su povezani sa Bogom pripisivani su nebu, duši i muškom principu, dok su kozmički atributi često povezivani sa zemljom, tijelom i ženskim principom. Na jednoj strani je aktivni princip, koji igra mušku ili yang ulogu, a na drugoj strani je receptivni princip, koji igra žensku ili yin ulogu. Bog šalje dolje svoju stvaralačku zapovijed svijetu, a svijet se podvrgava konstantnoj promjeni i transformaciji. Nebo spušta dolje vodu zemlji, a zemlja porizvodi mirijadu stvorenja. Duša je par sa tijelom, a duša se rađa kao konstantna izmjenljiva mješavina božanskih i kozmičkih kvaliteta. Muškarac se vjenčava ženom, a ona mu rađa djecu.
Iako je na prvi pogled Bog, u odnosu prema svijetu, shvaćen kao yang zbiljnost, meditiranje o božanskim kvalitetima brzo pokazuje da je ova situacija puno kompleksnija. Bog se također shvaća kao onaj koji igra yin prema yang stvorenjima, pitanje na koje ću se vratiti. Štoviše, imena i atributi kojima je Bog opisan u Kur’anu često mogu biti kontrastirani jedna sa drugima, u kojemu slučaju postaje brzo očito da su neka predominantno yang, a neka predominatno yin. Slijedi da Bog može biti shvaćen bilo kao yang ili yin, ovisno o tomu koji se atributi zamišljaju.

Teološko mišljenje
Kao religija, islam počinje s Bogom. Prva i najtemeljnija tvrdnja muslimanskih mislitelja o Bogu jeste ona da je On jedan. Tek nakon što je potvrđeno i ustanovljeno Božije jedinstvo, svijet je uključen u ovo jedinstvo na jedan ili drugi način.
Muslimanski teolozi su često posmatrali Boga kao onog koji posjeduje dva niza imena i atributa. Oni su nazvani imenima “veličanstva i ljepote”, ili “srdžbe i milosti”, ili “strogosti i nježnosti”, ili “pravednosti i darežljivosti”. Ma kako ih nazivali, ova dva niza atributa mogu lahko biti povezani sa yang i yin, krutim i nježnim, aktivnim i prijemčivim. Sa ovog stajališta, Boga se posmatra kao moćnog, veličanstvenog, silnog, kralja, vladara, zapovjednika, žestokog i aktivnog. Sva ova imena posjeduju yang karakter i sliku Boga kao dalekog i rezerviranog, kao nekog ko izdaje zapovijedi i očekuje da im se pokori. Sa drugog stajališta, Boga se shvata kao lijepog, milostivog, samilosnog, onog koji voli, oprašta, odobrava i prijemčivog. Ovo su yin atributi koji zahtijevaju Božije zanimanje i blizinu za njegova stvorenja.
Muslimanski mislitelji tipično počinju kroz iznošenje tvrdnji o Bogu. Potom nastavljaju da Ga povezuju sa svijetom. Ukoliko naglašavaju Božije yang atribute, okončat će s jednim načinom gledanja na svijet i ljudska bića. Ukoliko naglašavaju Božije yin atribute, okončat će s drugim načinom gledanja. Obje su perspektive u skladu sa kur’anskim idejama i obje su uobičajeno priznavane kao nužne. Međutim, različite škole i različiti pojedinci često naglašavaju jednu umjesto one druge. Na primjer, u najvećem broju tekstova o jurisprudenciji i kalamu (dogmatskoj teologiji), yang Božijim atributima je data veća vrijednost nego yin atributima. U značajnom broju drugih tekstova, napose u sufizmu i poeziji, yin Božije kvalitete i stvaranje se vrednuju više od onih yanga. Ono što je napose iznenađujuće u svezi sa djelima sofisticiranijih muslimanskih mislitelja jeste suptilnost i dvosmislenost odnosa koje opisuju. Katkad vrednuju yang puno više, a katkad yin. Suptilnost i dvosmislenost zahtijevaju da se stajališta i perspektive mijenjaju. Svaki sud ovisi o tomu gdje stojimo u trenutku prosuđivanja.
Dvosmislenost perspektive je jasno objasniti u terminima yina i yanga. Oblik simbola dovodi nas u stanje pripravnosti za činjenicu da su yin i yang u beskonačnom kretanju. Njihova konstantna revolucija porađa uvijek izmjenljive odnose. Istodobno, svaka od ove dvije strane sadrži nešto od svoje suprotne, kao što je pokazano kroz crnu mrlju na bijeloj strani, te bijelu mrlju na crnoj strani.
Ista vrsta pozornosti za dvosmislenost leži u središtu zanimanja brojnih važnih muslimanskih mislitelja. Desno i lijevo, gore i dolje, veliko i malo, duša i tijelo, nebo i zemlja, muško i žensko – sve ove kozmičke dvojnosti su relacijske. Ne postoji ništa apsolutno u svezi s bilo kojom od njih. Jedino apsolutno odnosi se na Boga u njegovoj Biti. Međutim, Bog u svojoj Biti ne može biti spoznat. Boga se može spoznati jedino u terminima imena i atributa koji Ga dovode u odnos sa svijetom. Stoga, čak i odnos između Boga i ljudskih bića ulazi u područje kozmičke dvosmislenosti, jer se on jedino može shvatiti sa ljudskog stajališta, a oni su mnogostruki. Opisi ljudskih odnosa sa Bogom ovise o tomu gdje stojimo. Naše stajalište potom zahtijeva da se rasprave određena Božija imena i atributi, a ovi preuzimaju yang ili yin boju.
I kao što yin i yang nisu fiksirani, već se konstantno mijenjaju, jednako je tako i odnos koji su proučavali muslimanski mislitelji nestalan i mijenja se. Otuda, na primjer, s jednog stajališta, nebo je veće od zemlje, jer sve što zemlja pokazuje dolazi sa neba. Međutim, s drugog stajališta, zemlja je veća od neba, jer nebo posjeduje apsolutnu potrebu za zemljom kako bi postojalo. Ukoliko uzmemo svjetovniju situaciju čovjeka i žene, i muslimanski i kineski mislitelji vide yin/yang situaciju ovog dvoga kao onu koja ovisi o njihovom odnosu jednog spram drugog, i ovo sa svoje strane ovisi o stajalištu.  Ukoliko razmatramo biološki rod, onda je muško yang, a žensko je yin. Međutim, ukoliko je žena majka muškarca, onda je žena yang a muškarac yin. Ukoliko je ona učiteljica, ona je yang, a on je yin. Postoje raznoliki odnosi koji se opažaju između bilo koja dva ljudska bića i svako se mora odovojito procjenjivati. Pitanje o tomu da li su muški ili ženski kvaliteti “bolji”, ili “superiorniji” treba se razmatrati sukladno specifičnom primjeru. Ovisno o stajalištu kojeg zauzimamo, muško može biti bolje nego žensko, ili žensko može biti bolje nego muško. Međutim, sa stajališta bilo kojeg kvaliteta kojeg razmatramo, osoba koja je biološki žensko može biti muško u terminima kvaliteta, dok osoba koja je muško biološki može biti žensko u terminima kvaliteta.
Da li je dobro za ženu da posjeduje yang kvalitete, ili za muško da posjeduje yin kvalitete? Opći odgovor je da je bilo komu nemoguće da izmakne posjedovanju obiju vrsta kvaliteta, ali u bilo kojoj datoj situaciji, yin kvaliteti mogu biti dobri ili loši, a isto se smatra za yang kvalitete. Katkad žensko mora biti yang, a muško yin, a katkad je suprotno tomu slučaj. Sve ovisi o aktualnoj situaciji koju razmatramo.
U islamskom mišljenju općenito, kazala sam to ranije, muška strana stvari uobičajeno se procjenjuje jačom od one ženske. Ova perspektiva se može nazvati “stajalištem povlaštenog yanga”. Ona je ukorijenjena u izvanjskosti i pojavi stvari. Prema ovoj perspektivi, vrijednosti muškosti su naglašene, zajedno sa opačinama ženskosti. Iako se priznaje da jednako tako muškarštvo posjeduje svoje opačine, a ženskost svoje vrijednosti, ovo pitanje je prvenstveno naglašeno. Površnim iščitavanjem ovih tekstova bismo mogli zaključiti da je muško dobro, a žensko zlo.
Međutim, u brojnim islamskim tekstovima, ženskoj strani svari je dat prioritet nad muškom. Ova perspektiva bi se mogla nazvati “stajalištem o povlaštenom yinu”. Ono je ukorijenjeno u unutrašnjosti i skritim dimenzijama stvari. S ovog stajališta, vrijednosti ženskosti su naglađene nad onim muškarštva, a opačine muškarštva nad onim ženskosti. Površnim iščitavanjem ovog načina gledanja na stvari bismo mogli zaključiti da je žensko dobro, a muško zlo.
Oba stajališta vraćaju se načinu na koji muslimani posmatraju ljudski odnos sa Bogom. Kao što vidimo, Boga se raspravlja sa dva stajališta, jednog koje naglašava njegove yang atribute, i drugog, koje naglašava yin atribute. Ljudska bića su situirana između Boga i svijeta. Kada se na Boga gleda kao yang,  ljudska bića bi trebala biti yin u odnosa na Njega i yang u odnosu na svijet. Međutim, kada se Boga posmatra kao yin, tada bi ljudska bića trebala biti yang u odnosu na Boga i yin u odnosu na svijet. Slijedi da se dobre ljudske atribute u odnosu na Boga i svijet može posmatrati i kao muške i kao ženske, ovisno o stajalištu.
Teološki, stajalište povlaštenog yanga slika Boga u terminima kvaliteta kao što su veličanstvo, moć, kraljevstvo, stvaralaštvo i kontrola. Da je islamska teologija dopustila očinsku figuru stila, u ovoj perspektivi Bog bi se mogao nazvati “ocem”. Božija imena i atributi koji su naglašeni ovdje zahtijevaju pravilan ljudski odgovor na Boga tako da posjeduju yin karakteristike, kao što su pokornost i poslušnost. Bog je uzvišen i moćan, i On izdaje zapovijedi. Ljudska bića su krhka i slaba, te se moraju pokoriti zapovijedima koje Bog nalaže. Bog je Gospodar, a ljudska bića su štovatelji. Bog je snažan i aktivan, a ljudska bića su feminilna i prijemčiva.
Yang stajalište pribavlja opravdanje za religiju općenito i islamski objavljeni zakon napose. Bog je kralj i zakonodavac, a ljudska bića moraju prihvatiti Božiji zakon kako bi ustanovili pravičan poredak unurar sebe i društva. Ova perspektiva ustanovljuje hijerarhiju yang/yin, ili aktivnih/pasivnih odnosa koja funkcionira na svakom stupnju zbiljnosti. U svakom slučaju, i yang i yin atributi su važni, ali je yangu dato istaknuto mjesto. Naglasak je stavljen na priznanje yang strane zbiljnosti i njegove zahtjeve prema ljudskim bićima. Ovi se zahtjevi manifestiraju kao pravila i regulative za ispravnu aktivnost. Kao i u konfucijanstvu, izvanjski poredak i društvena hijerarhija se smatraju temeljnim idealima. Ovo je dominantna perspektiva islamskih društvenih i pravnih učenja. Budući da ona uspostavlja izvanjske odnose, ovo je očito izvanjskom promatraču, koji brzo zaključuje da je islam patrijarhalna kultura. I oni su u pravu u svojemu zaključku.
Međutim, u dubljem i skrovitijem smislu, islam je matrijarhalna kultura. Ovo je zbog stajališta o povlaštenom yin. S ovog stajališta, yin atributi postaju najviši ideal, a yang atributi se trebaju potčiniti. Ovdje se predominantni Božiji atributi smatraju yinom i prijemčivim umjesto yangom i aktivnim. Božije najunutarnjije sopstvo, nespoznatljiva “Bit”, ili “Božanstvo”, posmatra se kao izvorište sve ženskosti u univerzumu.8 Prijemčivost Suštine u smjeru svih mogućnosti dopušta univerzumu da se oblikuje iz ništavila. Božiji atributi koji se ističu u ovoj perspektivi su milost, blagost, sklonost opraštanju, dobrota, milostivost, te prijemčivost za ljudska stremljenja. Ukoliko bi islam dopuštao roditeljske opise božanskog, sa ovog stajališta, Bog bi se mogao nazvati “majkom”. Bog se opisuje kao samilosna zbiljnost čija je prvenstvena briga da skrbi o svojoj djeci, koja su mirijada kozmičkih bića.9 Najpoznatiji tradicionalni izraz yin stajališta je poslanička izjava: “Božija milost prethodi Njegovoj srdžbi”, kazivanje koje može biti pročitano kao komentar na kur’anski ajet: “a milost Moja obuhvaća sve” (7:156). Kur’an nikada ne implicira da Božija srdžba obuhvata sve stvari.
Ukratko, postoje dva temeljna načina opažanja odnosa između Boga i ljudskih bića. S jednog stajališta, Bog je aktivan, a ljudska bića su prijemčiva. S drugog stajališta, Bog je prijemčiv u smjeru aktivnosti ljudskih bića. Stoga je ispravan odnos ljudskih bića prema Bogu i prijemčivost i aktivnost. Ovo znači da sva ljudska bića, muškarac i žena, moraju biti i yin i yang, i muško i žensko.

Ljudska sloboda
Situacija postaje kompleksnija čim se prisjetimo da ljudska bića posjeduju određen stupanj slobode po ovom pitanju. Ako se Boga razmatra u terminima njegovog imena Stvoritelj, onda  ljudska bića jedino mogu biti prijemčiva i ženska. Međutim, ako se Boga razmatra u terminima njegovog imena Zakonodavca, onda ljudska bića mogu pokoriti ili ne zakonu. Međutim, u terminima stvaranja, ljudska bića nisu različita od planina, drveća, ili životinja. U terminima naređenja i zabrana, ona su jedinstvena, jer su slobodni da slušaju ili odbiju Boga ukoliko to žele. Ukoliko se štovatelj pokori zapovijedi, onaj koji zapovijeda je yang, a štovatelj je yin. Međutim, ako štovatelj odbija da se pokori zapovijedi, onda je štovatelj yang gdje bi trebao biti yin. Ovdje imamo muškost kao opačinu, budući da Zakonodavac traži da bi se ljudi trebali pokoravati Bogu i posjedovati kvalitet islama, tj. podvrgavanja ovoj zapovijedi.
Kada ljudska bića slušaju Boga, oni poprimaju yin kvalitete u odnosu prema Bogu i yang kvalitete u odnosu prema svijetu, to jest, svemu što bi ih moglo okrenuti od Boga. Dobri muslimani su oni koji su pokorni Bogu, a ne svijetu i društvu. Oni su yin u odnosu prema Bogu i yang u odnosu prema svijetu; stoga posjeduju i muške i ženske vrline. Međutim, ukoliko su neposlušni Bogu, oni su time poslužni svijetu i podvrgavaju se svojemu okruženju. Stoga se bune protiv Boga i podvrgavaju svojoj okolici. Stoga oni posjeduju i muške i ženske vrline.
U tradicionalnoj islamskoj terminologiji, yin vrline dozvoljavaju ljudima da se “prepuste Božijoj volji” (islam) i postanu “štovatelji” (‘abd). Kroz slijeđenje Božije umjesto svoje volje, oni poduzimaju “napor” (jihad) na Božijem putu i počinju da se nazivaju Božijim predstavnicima ili “namjesnicima” (khalifa) u svijetu. Kao namjesnici, oni zauzimaju aktivno stajalište u odnosu prema svijetu, upravljajući njime kao Božiji predstavnici i u skladu s Njegovom mudrošću. Stoga, u pogledu svojih yin vrlina, oni se nazivaju “štovateljima”, a u pogledu svojih yang vrlina, oni se nazivaju “namjesnicima”.
Ljudi koji se ne predaju Božijoj volji poprimaju yang opačine, koje su tipično povezane sa Satanom. Satana se pobunio protiv Boga, a njegova je buntovna narav simbolizirana kroz činjenicu da ga je Bog stvorio od vatre, koja se uzdiže i nastoji da uništi druge. Satanski kvaliteti uključuju dokazivanje prava za sebe, kao što je tvrdnja da je bolji od ljudskih bića. On je arogantan, ponosan, zavidan, bešćutan i krut. Ljudi koji slijede Satanu u pobuni protiv Boga preuzimaju yin atribute u odnosu prema svijetu i Satani. Otuda se njihova aktivnost protiv Boga posmatra kao podvrgavanje Satani i svijetu. Otuda su njihovi i yang i yin kvaliteti opačine prije negoli vrline.
Ova podjela ljudskih kvaliteta na yang i yin u pozitivnom i negativnom smislu cjelokupno ovisi o prvom stajalištu koje sam raspravljala ranije, to jest, Bogu kao yangu. Također, na Boga možemo pogledati u terminima yin kvaliteta. Potom su odnosi koje smo upravo raspravljali obrnuti. Umjesto da Ga se opaža kao predominatno svemoćnog Stvoritelja i Zakonodavca, na Boga se gleda kao primarno yin. Drugim riječima, Njegovi temeljni atributi su milost, samilost, sklonost opraštanju i prijemčivost za ljudska bića. U ovom slučaju, ispravan ljudski odgovor je biti aktivan prema Bogu, uz Boga kao primatelja aktivnosti. Na primjer, ovdje se ljudska bića trebaju boriti da postignu Božiju milost, koju je Poslanik opisao kao neusporedivo veću od milosti bilo koje majke spram svojeg djeteta.10
Za brojne sufijske autoritete, ispravno stajalište prema Bogu koje se smatra lijepim i nježnim jeste voljeti kao što čovjek voli ženu i aktivno tražiti da se postigne jedinstvo sa Njim. Otuda je ovo yang prema Bogu. Pošto osoba stoji između Boga i svijeta, biti yang prema Bogu implicira da se bude yin prema svijetu. Međutim, ovo nije isti svijet koji se opaža u perspektivi povlaštenog yanga, jer se yang sada shvata kao lokus u kojemu se Bog raskriva ljudskim bićima. Cilj je, dakle, otvoriti se prema Bogu kao što On raskriva svoju ljepotu u kozmosu. Otuda ljudska aktivnost ljubavi za Boga odgovara na Božiju prijemčivost prema toj ljubavi, a ljudska prijemčivost prema svijetu odgovara na svjetsko pokazivanje Božije stvaralačke moći. Otuda su iznova, i aktivnost i prijemčivost, yang i yin, muškost i ženskost, vrline.
Međutim, ove iste kvalitete jednako tako mogu biti opačine. Kada je Bog naslikan kao yin, ljudski atributi prema Bogu moraju biti yang. Ukoliko su ljudi pasivni i neaktivni prema Bogu, neće biti u stanju da uspostave odnos sa njim. Pasivnost prema Bogu biti će povezana sa aktivnošću prema svijetu, u smislu da se ljudi bore da postignu svoje ciljeve kroz ljubav i postizanje jedinstva sa samim svijetom. Oni će pokušati kontrolirati svijet za svoje vlastite konačne ciljeve i neće uspjeti da budu prijemčivi prema svijetu kao izvoru Božijih znakova i vodstva.
Ova dva osnovna načina posmatranja ljudskih odnosa sa Bogom – jedan, koji je ukorijenjen davanju prednosti yang atributima i, drugi, u davanju prednosti yin atributima -  sugeriraju na shematski oblik temeljne načine na koji muslimanski mislitelji opažaju odnos između Boga i ljudskih bića. Neka mi bude dopušteno da ponovim kako u raspravi o takovrsnim odnosima, stajalište je posvema važno. Nikada ne možemo kazati bez kvalifikacije da je yang superioran yinu, niti da je yin suprioran yangu. Drugim riječima, ne možemo kazati da su muške kvalitete povlaštene nad onim ženskima, niti ženske kvalitete nad onim muškima, sve dok ne razjasnimo odnos koji je u pitanju. Štoviše, nikada ne možemo kazati da je jedna stvar yin, a druga yang bez kvalifikacije, jer se yin i yang ne odnose na suštinu stvari, već radije na odnos sa drugom stvari. Ono što je yin sa jednog stajališta može biti yang sa onog drugog.

Kozmologija i psihologija
Promjena stajališta koje posmatra Boga i njegova stvorenja kao yang i yin reflektirana je u muslimanskim tekstovima koji opisuju strukturu univerzuma, bit ljudske duše, te ispravna pravila i ustrojstvo društva. U svim ovim područjima, odnosi su od istih nejasnih tipova koji se mogu pronaći u teološkom mišljenju. Sve ovisi o stajalištu. Tipično, kao što je ranije sugerirano, yang atributi se pripisuju onim zbiljnostima koje su povezane sa nebom i duhovnim poretkom stvari, dok su yin atributi pripisane zbiljnostima koje su povezane sa zemljom i fizičkim područjem. Unatoč tome, brojni autori nikada ne zaboravljaju da je pitanje ovdje jednostavno ono o odnosima. Nebo je, nakon svega, yang u odnosu prema zemlji, ali je yin u odnosu prema Bogu. Štoviše, kao što ‘Aziz al-Din Nasafi piše: “Iako je nebo ono koje se izlijeva, a zemlja primateljka izljeva, zemaljski stupanj je onaj koji ima prioritet u odnosu na onaj nebeski. Otuda je Eva (Hawwa) u prednosti u odnosu na Adama (Adema)”.11 Otuda je, prema Nasafijevom stajalištu, yin priroda stvari temeljnija od njihove yang naravi, kao što je Božija Bit temeljnija za zbiljnost od božanskih atributa.
U tekstovima o psihologiji i postignuću duhovnog savršenstva, na ljudsku dušu se gleda kao odnosnu zbiljnost. Ona se jedino može shvatiti u terminima Boga, s jedne, te tijela, s druge strane. Ona je božanski dah koji je udahnut u ilovaču, i ona je temeljna funkcija kojom se upravlja tijelom na ovom i budućem svijetu. Unutar ljudskog bića, ista vrsta odnosa postoji između duše i tijela kao i između neba i zemlje. Ovo znači da su ovo dvoje odnosni, čime se kaže da ne mogu postojati u neovisnim zbiljnostima, već jedino u funkciji jedno drugog. Također, ovo znači da pravilan sklad duše i tijela porađa dijete koje je analogno stvaranju koje nastaje na zemlji. Ovo se dijete često naziva “sopstvo”, ili “duša” (nafs), ili “srce” (qalb).12
Među sufijskim autorima, Rumi je napose eksplicitan u objašnjenju onoga što opisuje unutarnjom zbiljnošću ljudskog bića u terminima muških i ženskih atributa. U njegovim učenjima, ono što naziva “intelekt” (‘aql) je duhovna, svijetla, yang strana ljudskog sopstva, dok je “duša” niža, tamna, yin strana. Ljudski intelekt je stvoren od svjetlosti, poput anđela (meleka). Poslanička snaga u ljudskoj duši je da je ona prirodno prijemčiva za Boga i, prema tome, ona koja se osjeća privučenom za ljubav spram Njega. Upravo kao što je njezin prikladni atribut u prisutnosti Boga ženskost, tako da je njezin prikladni atribut prema svijetu, a duša je muževnog karaktera, čime se kaže da bi trebala dominirati nad dušom i voditi ljude Bogu. Međutim, intelekt također može biti pasivan prema duši, u čijem slučaju on posjeduje ženske atribute koji su negativni i zli.
Prema Rumijevom stajalištu, ženskost kao zlo se pronalazi kod svih ljudi i žena koji ne uspijevaju da se potrude na Božijem putu. Ova opačina za intelekt je da bude yin u odnosu prema nižoj duši. Njegova korespondirajuća vrijednost za intelekt  jeste da bude yang u odnosu prema duši. I jamačno, u čitavoj ovoj raspravi, Rumi pretpostavlja perspektivu povlaštenog yanga, čineći muškost najznačajnijim ljudskim kvalitetom. On piše:

“Jao za one intelekte koji su ženski i one odbojne duše
koje su muške i pripravne.
Neupitno njihovi intelekti su nadvladani i oni će biti
zauzeti jedino gubitkom.
Sretni su oni čiji su intelekti muški i dominantni;
sposobnost shvaćanja je zanijekala ženskost duše”.13

Iako Rumi tipično daje prednost yang atributima borbe nad yin atributima prijemčivosti, on povremeno jednako tako komentira yin vrline duše. Ovo je način kako bi se sljedeći stihovi mogli shvatiti:

“Poslanik je kazao da žene posve dominiraju ljudima intelekta i posjednicima srca,
međutim, ljudi neznalice dominiraju ženama, jer su oni sputani životinjskom surovošću.
Oni ne posjeduju ljubaznost, blagost, niti ljubav, budući da animalnost dominira njihovom prirodom.
Ljubav i ljubaznost su ljudski atributi, srdžba i senzualnost pripadaju životinjama.
Ona [to jest, žena] je Božiji sjaj, ona nije tvoja ljubljena. Ona je Stvaratelj – mogli biste kazati da ona nije stvorena”.14

Kada imamo komplementarnost yina i yanga na umu, lakše je shvatiti logiku stereotipa koji su dati muškarcima i ženama u islamskoj literaturi. Perspektiva povlaštenog yanga posmatra Boga kao kralja i vladara, te smatra muško kao ono koje se bori na Božijem putu kako bi prevladalo pasivnost duše prema svijetu. Potom, žensko je arhetip onog čime se treba dominirati i što treba kontrolirati. Ona predstavlja opačine koje treba svladati.
Nasuprot, perspektiva povlaštenog yina posmatra Boga kao milotivog, samilosnog i dobrohotnog. Ljudski atribut koji je najznačajniji jeste predavanje Bogu, a žena postaje arhetip duše koja se predaje Bogu.
Katkad su obje ove perspektive objedinjene u iskazu kojim se označava sretan sklad yin i yang atributa. Potom se iznosi sugestija da kada ljudska bića postanu savršena, ona jednako tako postaju savršene žene.15 Ovo je razlog zbog kojeg brojne sufije posmatraju Djevicu Mariju (h. Merjem) kao model savršene ženstvenosti. Naprimjer, Rumi piše:

Pošto žene nikad ne idu da vode sveti rat, kako se one mogu angažirati u većem svetom ratu [protiv niže duše]?
Izuzev rijetko, kada je heroj poput Rustema skrit u ženskom tijelu, kao u slučaju Marije (h. Merjeme).
na isti način, žene su skrite u tijelima tih ljudi
koji su ženstveni [na Božijem putu] od slabosti srca”.16

Na sličan način, navodi se da je jedan sufija kazao: “Kada sutra na dan proživljenja uzvikne, ‘O ljudi, istupite naprijed!’, prva osoba koja će istupiti na stupnjeve muškaraca biti će Djevica Marija (h. Merjem)”.17

Određeni zaključci
U suvremenim raspravama o rodnim pitanjima, ljudi često kritikuju tradicionalne ideje jer su dali stereotipe ženama, koje su potom, smatra se, zapriječene u postizanju svojeg pravog mjesta u društvu. Stoga, primjerice, nebo se često povezuje sa muškom dimenzijom stvari i daju mu se takvi atributi kao što su visoko, svijetlo, moćno i dominirajuće. Zemlja se potom povezuje sa ženskom dimenzijom stvari i daju joj se takvi atributi kao što su niska, tamna, slaba i pokorna. Može se zaključiti da će se u takovrsnom svjetonazoru na muškarca gledati kao snažnog i dominantnog, a na ženu kao slabu i poslušnu.
Kada se upustimo u ovu raspravu, važno je da imamo na umu način kojim se yin i yang procjenjuju u modernom svijetu. Na primjer, kvalitet koje većina ljudi smatra poželjnim u u područjima koje smatraju važnim i značajnim – kao što su posao i vladavina – muške su i dominirajuće vrste. Uspjeh ne može biti postignut bez pokoravanja drugih te čak bez milosti. Kvaliteti, koji se tradicionalno pripisuju ženskoj strani zbiljnosti, osigurat će osobni neuspjeh u svakodnevnom životu. Otuda, ljudi koji misle da su ciljevi modernog društva ispravni ciljevi ljudskog života prirodno će smatrati da ženske kvalitete zbiljnosti treba prognati u pozadinu, ako ne i sasvim zanemariti. Svako ko želi uspjeti mora biti yang, to jest, agresivan i dominirajući.
Unatoč tome, postoje sve vrste odvojenih glasova u suvremenom svijetu. Brojni mudri i humani pojedinci dugo nam kazuju da je moderno društvo zenemarilo brojne ljudske dimenzije zbiljnosti te da, ukoliko ustrajemo na sadašnjem kursu, suočavamo se sa opasnošću samouništenja. Ekologija i kriza prirodne čovjekove okolice su među brojnim područjima u kojima ljudi dovode u znak pitanja mudrost ohrabrivanja yang kvaliteta dominiranja i kontrole.
Ukratko, mogli bismo kazati da u suvremenom mišljenju postoje dva osnovna načina gledanja na ono što je tradicionalno nazvano muškim i ženskim kvalitetima. Jedna perspektiva tvrdi da bi ljudi trebali odbaciti ženske kvalitete kako bi postigli uspjeh, te bi stoga yin trebao biti preokrenut u yang. Drugo stajalište drži da bi se čitava ljudska vrsta morala vratiti da stavi naglasak na yin kvalitete kako bi preživjela.
Kada pogledamo tradicionalni islamski svijet prije modernog razdoblja, možemo vidjeti da je situacija bila vrlo različita od one modernog Zapada. Muškim kvalitetima nikada nije data vrhovna vrijednost koju su zadobili – za dobro ili zlo – u modernom svijetu, usprkos uobičajene predrasude koja je nasuprot tome. Ovo je napose očito kada posmotrimo sofisticiranije muslimanske mislitelje, koji su tipično ustanovili balans između muška i ženska, nikada ne smatrajući jednu stranu prirodno superiornijom od one druge i koji su uvijek priznavali da ljudi trebaju obje vrste kvaliteta. Svako ljudsko biće mora posjedovati muške i ženske atribute, ali ovi se trebaju održavati u ispravnom omjeru. Sami balans je suptilan, te čak i u svojemu idealnom obliku on varira sukladno okolnostima. Čitava umjetnost življenja ovisi o pronalaženju ispravnog balansa atributa u svim situacijama, i ovo je ta umjenost življenja koja je prikladan cilj ljudskih stremljenja

S engleskog preveo: Nevad Kahteran
Bilješke

1Naslov izvornika:Islam and Confucianism, ed. Osman Bakar and Cheng Gek Nai, University of Malaya Press, Kuala Lumpur, 1997., str. 95-117.
Toshihiko Izutsu, Sufism and Taoism (Berkeley and Los Angels: University of California Press, 1984.); ranija verzija je objavljena kao A Comparative Study of The Key Philosophical Concepts in Taoism and Sufism (Tokyo: Keio University, 1966.).
2 Vidjeti Sachiko Murata, The Tao of Islam: A Sourcebook on Gender Relationships in Islamic Thought (Albany: SUNY Press, 1992.).
3 O yinu i yangu, vidjeti Murata, Tao, str. 6-8 i naredne.
4 Rumi, Mathnawī, ed. R. A. Nicholson (London: Luzac, 1925.-33.), knjiga III, stih 4404.
5 ‘Azīz al-Dīn Nasafī (u. oko 695./1295.) izražava ove ideje na sljedeći način: “Nebo je nešto što je visoko i isijava ponad stupnja ispod njega... Zemlja je nešto što je relativno nisko i prihvata isijavanje sa stupnja koji je iznad nje... Nije bilo vremena kada nije bilo zemlje, ni neba” (Kashf al-haqā’iq, ed. A. Mahdawī-yi Dāmghānī [Tehran: Bungāh-i Tarjama wa Nashr-i Kitāb, 1344./1965.), str. 224-25).
6 ‘Ayn al-Qudat Hamadānī (u. 525./1131.) pribavlja primjer kako se različiti parovi vide kao oni koji zahtijevaju  jedan drugog u njegovoj interpretaciji kur’anskog ajeta: “Tako mi Sunca i svjetla njegova, i Mjeseca kada ga prati!” (91:1-2). On objašnjava da je sunce muhammedanska svjetlost, dok je mjesec Iblisova svjetlost (šejtanska). On piše: “Dragi prijatelju: mudrost je ovo: sve što jeste, bilo je, i biti će, nije i ne smije biti bilo što različito.  Nikada ne može postojati bjelina bez crnine. Nebo nije dolično bez zemlje. Supstancija ne može biti zamišljena bez akcidencije. Muhammed nije mogao postojati bez Iblisa. Ne postoji pokornost bez nepokornosti, niti nevjerovanje bez vjerovanja. Takav je slučaj sa svim suprotnostima” (Tamhīdāt, ed. ‘A. ‘Usayrān [Tehran: Dānishgāh, 1341./1962.], str. 187).
7 Islamska teologija inzistira da Bog nije prisiljen da stvori svijet, tako da ne možemo kazati da je svijet zahtijevan bilo kakvom nužnošću. Autori koji sugeriraju da Bog i svijet “zahtijevaju” jedan drugog ne raspravljaju pitanje stvaranja, već radije konceptualni odnos između Boga i svijeta kada je činjenica stvaranja jednom ustanovljena. O načinu na koji Bog i svijet zahtijevaju jedan drugog, vidjeti tekstove citirane u: Murata, Tao, str. 57-58. Ibn al-’Arabī (u. 638./1240.) obezbjeđuje brojne eksplicitne formulacije o Božijoj skrajnoj neovisnosti od svijeta i načinu na koji njegova imena zahtijevaju stvaranje. Vidjeti, primjerice, William C. Chittick, The Sufi Path of Knowledge [Albany: SUNY Press, 1989.], napose poglavlja 2-4.
8 Ibn ‘Arabī posvećuje veći dio posljednjeg poglavlja svojeg klasika Fusūs al-Hikam ženskosti Božije Biti. Jedno od djela najranijeg i najutjecajnijeg komentatora, Mu’ayyid al-Dīn Jandija (u. 700./1300.), objašnjava ženskost Biti, koju on ovdje naziva “Zbiljnost“ (al-haqīqa, žensko ime), u dugom pasažu u kojemu ukazuje na nju kao “ona“, uz eksplicitno priznanje svih yin kvaliteta koje ova zamjenica sugerira. Dio njegovog objašnjenja je kako slijedi: “Zbiljost, u pogledu da je Ona Ona, aktualizirana je unutar svake pojavne stvari [tj. svega što se pojavljuje u kozmosu kao specifičan enititet]. Otuda ova pojavnost zahtijeva da joj prethodi nepojavnost. Ili, radije, svako pojavljivanje, u pogledu Zbiljnosti i zanemariuući ograničenje, jeste neodređeno. Stoga je pojavna stvar poduprta Neograničenim... Ukoliko smatramo Zbiljnost neograničenom bilo kroz pojavnost ili nepojavnost, onda Ona posjeduje prvenstvo nad ovo dvoje... Stoga gdjegod Zbiljnost putuje i štogod Ona susreće postaje manifestno, Ona posjeduje aktivnost i prijemčivost aktivnosti, očinstvo i majčinstvo. Otuda je korektno dati ženski rod Zbiljnosti, Suštini, Biti” (Sharh Fusūs al-hikam, ed. S.J. Āshtiyānī [Mashahad: Dānishgāh-i Mashhad, 1361./1982.], str. 682-83.
9 Ibn ‘Arabī piše: “Božija milost je golema i obuhvata sve stvari. Ne postoji specifično boravište koje ravna njome [tj. milošću], niti postoji počivalište koje je se ekskluzivno odnosi na nju. Sve postojeće stvari su njezina djeca, te kako njezina građevina može biti uništena? Ne postoji ništa osim njezine dobrotvornosti i darežljivosti. Ona je Majka. Ona je unijela svoje blagoslove iz pažnje koju naučava svojoj djeci [tj. u božanskim objavama]. Otuda njezino kažnjavanje [bilo na ovom ili budućem svijetu] je pažnja koju niko od njezine djece ne shvata izuzev onih koji posjeduju znanje” (Futūhāt [Kairo, 1911.], tom 4, str. 365.29).
10 Hadis koji imam na umu pribavlja Ibn Māja, Zuhd 35; sličan hadis donosi Muslim, Tawba 21. Za prijevod oba hadisa, vidjeti Murata, Tao, str. 207. i 215.
11 Nasafi, Kashf al-haqā’iq, str. 225.
12 Najm al-Dīn Rāzī (u. 654./1256.) piše: “Kada se duša upozna sa zemljom, duša je rođena kao dijete svojeg para sa elementima“ (Mirsād al-’ibād, ed. M. A. Riyāhī [Tehran: Bungāh-i Tarjama wa Nashr-i Kitāb, 1352./1973.], str. 184. Ibn al-’Arabi donosi primjer iste vrste mišljenja kada opisuje  yin/yang odnos koji je uspostavljen između božanske zapovijedi  (al-amr al-ilāhī), koja je aktivni ili yang princip stvaranja, i prirode (tabī’a), koja je prijemčiva ili yin princip. On piše: “Žena u odnosu prema muškarcu je nalik prirodi u odnosu prema Božijoj zapovijedi, budući da je žena lokus za postojanje entiteta djece, kao što je priroda u odnosu na Božiju zapovijed lokus manifestiranja za entitete fizičkih tijela“ (Futūhāt 3: 90.18). Na paralelan način, Rumi povezuje muško i žensko biće sa dvije temeljne komponente unutarnje zbiljnosti ljudskog bića, koje on naziva intelekt i duša: “Ova ‘žena’ i ‘muškarac’, koji su duša i intelekt, nužni su za postojanje dobra i zla” (Mathnawī I: 2618).
13 Rumi, Mathnawī V 2459-64.
14 Rumi, Mathnawī I 2433-37.
15 Ne bismo trebali misliti da su ove vrste ideja ostale biti ekskluzivnim područjem sofisticiranih muslimanskih mislitelja klasičnog razdoblja. Navodim klasične izvore zbog toga što oni pribavljaju najeksplicitnije fomulacije ovih ideja i jednako tako zbog toga što su se moderni učenjaci rijetko poduzimali problema kako bi  sortirali način na koji su muško/ženski odnosi povezani sa islamskim stajalištem u suvremenom islamu. Jedan izuzetak je antropolog Richard Kurin, u tekstu koji iznosi asocijacije ideja koje se tiču zagrobnog života u suvremenom Pakistanu (“Morality, Personhood, and the Eemplary Life: Popular Conceptions of Muslims in Paradise“, u: B. Metcalf [ed.], Moral Conduct and Authority: The Place od Adab in South Asian Islam [Berkeley, University of California Press, 19], str. 196-220. Kurin opisuje normativne odnose koje muslimani nastoje da uspostave između ljudske duše i Boga, odnose koji su lahko prilagodljivi yinu i yangu. Na primjer, on navodi kazivača koji kazuje o sebi da nije ni muško ni žensko. “‘Ja sam oboje, nisam nijedno’. U odnosu na ovaj svijet, on je muško, a ne žensko. U odnosu na Boga, on je žensko, a ne muško“. Kurin nastavlja pa kaže: “Kako bismo proniknuli u ovaj odnos sa Bogom, čovjek mora postati više feminiziran... Ovaj proces feminiziranja je strukturalno sličan drugim transformacijama koje su raspravljane iznad“ (str. 216-17).
16 Rumi, Mathnawī VI 1883-85.
17 Farīd al-Dīn ‘Attār (u. 618./1221.), Tadhirat al-awliyā, ed.  M. Isti’lāmī (Tehran: Zuwwār, 1346./1967.), str. 72.

Sachiko Murata, japanski učenjak i poznavateljica islama, napisala je ovaj rad s glavnom svrhom kako bi pomogla da se unaprijedi razumijevanje islama među narodima dalekoistočnjačkih tradicija. Najveći broj moderno obrazovanih dalekoistočnjaka zadobio je svoje znanje o islamu kroz radove zapadnjačkih učenjaka koji su uobičajeno gledali na islam sa stajališta ustanovljenih kategorija zapadnjačke kulture. Kroz svoje proučavanje raznolikih islamskih tekstova, Murata smatra da brojni muslimanski mislitelji dijele isto stajalište sa onim kineskih mudraca u posmatranju cjelokupne zbiljnosti kao one koja je determinirana komplementarnim principima. Čitav rad nastoji da istakne sličnosti između islamskih stajališta o komplementarnosti i kineskog pojma yin i yang. (N.K.)