Proljeće/Ljeto 2011

  Oda Umjetnosti
  Elma Ćurovac
 
 

Od svih sila što svijetom plove,
moja se duša, nekako, umjetnosti
najradije odazove.

Sve sile svijeta su šuplje i prazne,
sila ih umjetnosti uvijek prevagne.

Od svih stvari na ovome svijetu,
samo me umjetnost drži u letu.
I kad zapnem, padnem il' klonem,
samo umjetnost mi vraća želju svetu.

Želju da mislim, da stojim, da postojim,
samo umjetnost mi daje čistim duhom svojim.

I kad zbog ostalih sila što na svijetu postoje,
počnem da gubim vjeru u razum, u ideale svoje,
umjetnost dođe i na uho mi tiho šapne:
nemoj da brineš, tako stvari stoje.

Stoga, nek mi ne zamjere ostale sile svijeta,
jer bogami i nauka na klimavim nogama šeta,
za mene je jedino Umjetnost sila sveta!

 

 

 

Jedna kao ljubavna

Ko si ti? Ja te ne poznajem!
Iako tvoja omiljena boja je ljubičasta,
tvoja omiljena zemlja Španjolska,
tvoje omiljeno piće Ballantines,
a tvoj omiljeni pisac G. G. Marquez.
Ko si ti? Ja te ne poznajem!
Iako od tvojih dodira tako strasno sam
uzdisala,
Moja duša sa tvojom bila je
kompatibilna.
Ili........ili sam samo tako mislila?
Ko si ti ? Ja te ne poznajem!

 

I

Čude se kada spomenem Isusa
Isusa, sina božjeg, bezgrešno začeta
Isusa ni kriva ni dužna razapeta
Isusa kad spomenem čude se,
jer moje ime na turskom znači jabuka.

 

II

Slijedim radoznalost
i nepoznate labirinte otvaram.
Dileme potiskujem
zarad doživljaja.
Čeznem duh da obogatim
a za cijenu ne pitam.
Znam, bol je često neminovna,
ali spoznaja je dragocjena.

 

III

Ja sam žena mora, pučine
Volim miris ruzmarina, masline
Malo sunca da me ugrije,
Topli pijesak da me pokrije,
Planine ne razumijem.

More mi ukradoše,
Sunce mi zakloniše,

Međ' planine me vratiše.