Zima 2010

  Nit
  Admir Džanko
 
 

[...dovoljno sam daleko da Me ne možeš vidjeti, a ipak dovoljno blizu da ti ostanem u srcu - zauvijek...]

...Pustinjače, izmakni se i vidjet ćeš kosinu života – taj nepregledni ponor kojem hode slijepci: stani, oslušni tajne srca usnama neizrečene, jer samo tad si spreman Voljeti i biti Voljen: Pustinjače, zar ne vidiš da lađa isplovljava, a ti ostaješ u lik svoj uramljen: kreni u pohod Svjetlosti, pohrli u mrežu života pa djelima dobrim lik svoj preoblikuj u Istinu vječnu – jer, koliko god vidiš i čuješ, i dalje ćeš biti i slijep i gluh spram drugih što vidješe i čuše više: Pustinjače, pohrli u susret Meni, a Ja ću te primiti za ruku i povesti te kad ti drugdje bude bolje: dotad ti pleti nit po nit mrežu, zapali oganj spoznaje da se i drugi ogrijati mogu, prije nego Nit se tvoja prekine – zauvijek...

Zrnce ljubavi
[...Djeco prostranstva, vi nemirni u miru, ne dajte da budete ni ukroćeni ni ulovljeni, vaša ljubav neka ne bude sidro nego jedro... ]

...O, rumena moja, sklopi dlanove vlažne i bjelinom njihnom čuvaj me kao zjenu oka svog: Jer ja sam zrnce pijeska i ako ti jednom ispadnem u pustinju ovu, nikad me pronaći nećeš: Sretat ćeš mnoge slične meni, ali to više neću biti ja...

Jedan od loze
[...ako želiš razumjeti melodiju školjke, pretvori se u talas što je zapljuskuje...]

...Tu sam – zadjenuo nogu busenju pod mišku i prebiram – grad što klizi u kotlinu, neminovno, poput fabričke trake redajući perle od kuća: Prebiram zdanja i ljude što, nečujno, isparavaju kao barice na cesti nakon ljetnog pljuska: Prebiram vijugave kaldrme poslagane rukom brižljivom, prostrte slike sjećanja, prosuto zelenilo po brdima, a onda oćutim melodiju ptica, osmijeh odapet sa dječijih usana i jezik što tiho, u tami sobnoj, pucketa molitve nerazumljive: Prebiram grad zalegao u suton i pitam se – hoćemo li i mi, kao preci naši, za sobom, na ljepoti ovoj, krvav ostaviti trag...

Znakovi
[...mi plam smo što tiho dogorijeva...]

...U pustinji Vremena mi leptiri smo vođeni Znakovima vidljivim, stavljenim za one koji žele gledati: Pratimo Znakove, te strelice i pazimo da ne idemo suviše iza – da nam vihori života ne zametnu vidik: Pratimo Znakove, te strelice i pazimo da ne idemo suviše ispred – da se ne izgubimo u kojoj tajnoj niti mreže: No mi hajdemo tako – ni suviše ispred, ni suviše iza – da u svakom trenu možemo vidjeti šta nam je činiti i gdje trebamo skrenuti...

Kapija ljubavi
Uronjen u dubine postojanja
tražim
nit po nit
razgrćem
slovo po slovo života
smisao

Želja jedina od izvora svog
presušnog
do mira Pučine daleke
doploviti
i ovaj grumen gline
utopiti
u neprolazni ples Talasa

Salek sam
izmoreni
u potrazi za Kapijom ljubavi           
eh, da mi je tek pokucati
kanat srca da zazveči
jer ima Jedan koji bdije nad tokom
Vremena
Koji će mi Kapiju otvoriti

Uronjen u dubine postojanja
tragam
nit po nit
razgrćem
slovo po slovo života

smisao