Ljeto 2010

  BESKRAJ PERZIJSKE POEZIJE OD DELHIJA DO MOSTARA
  Munir Drkić
 
 

Uspješno sastaviti antologiju perzijske poezije od 10. stoljeća, ili od početaka njena klasičnog perioda pa sve do danas, iznimno je težak zadatak s više aspekata. Prije svega, posrijedi je jedna od najplodnijih i najcjenjenijih književnosti na svijetu čiji se najznačajniji autori ubrajaju u najveća imena svjetske književnosti uopće. S tim u vezi, ona je i veoma raznorodna i raznolika, i krasi je nekoliko međusobno vrlo udaljenih stilova koji nekad počivaju na oprečnim pogledima na svijet, što priređivača dovodi u opasnost da tako raznolika i razuđena antologija kao odraz raznih stilova u perzijskoj poeziji ne naiđe na lijep prijem kod čitatelja. Stoga bi, recimo, mnogo lakše bilo načiniti izbor iz savremene književnosti izostavljajući tako velike klasike, ili izbor iz klasične književnosti izostavljajući mlade i nadolazeće autore, ili se ograničiti na predstavnike jednog poetskog stila. Uostalom, izbori poezije nekoliko značajnih autora ili izbori iz savremene perzijske poezije već postoje, dok ovako sveobuhvatna antologija perzijskoga pjesništva još nije načinjena na južnoslavenskom govornom području.
S druge strane, raznorodnost i raznolikost stilova i poetskih formi jeste ono što, između ostalog, perzijsku poeziju čini zanimljivom čitateljima širom svijeta, te Antologija onima koji to još ne znaju može poslužiti kao svjedočanstvo njezina nepresušnog blaga. Osim toga, postoji realna potreba za ovakvom vrstom literature, u kojoj će se na jednome mjestu moći naći svi značajniji pjesnici koji su pisali na perzijskom jeziku, kako bi se dobila neka vrsta ukupne slike o njoj. Iako perzijska književnost nekoć nije bila toliko strana na našim prostorima budući da je stoljećima bila izvor nadahnuća i predmet imitacije nemalog broja bošnjačkih pjesnika i pisaca, u posljednje stoljeće i pol ona je potisnuta u drugi plan, a nekad snažne veze u međuvremenu su se iskidale. Dodamo li da u drugim sredinama, konkretno na hrvatskom govornom području (gdje je Antologija i nastala), te veze nikada nisu ni bile značajne, potreba za sveobuhvatnim prikazom perzijske poezije biva još i veća.
U Antologiju je uključeno osamdeset različitih autora i oko stotinu i šezdeset pjesama. Zanimljivo je da su se u njoj našli i neki autori koji su živjeli izvan govornog područja perzijskog jezika, a sam priređivač u uvodnom dijelu (na str. 18) ističe Bidela Dehlavija iz New Delhija i Fevziju Mostarca iz Mostara. To bi značilo da se na perzijskom jeziku pisalo na ogromnom geografskom prostoru, od Indije do Bosne, te da u književnoj baštini na tom jeziku određeno mjesto pripada i bošnjačkim autorima. Treba naglasiti da je Fevzija Mostarac mnogo poznatiji po svom proznome djelu Bulbulistan nego po poeziji, ali je svakako najznačajniji bošnjački autor koji je stvarao na perzijskom jeziku te zbog toga od Bošnjaka možda najviše zavređuje da se pojavi u nekom pregledu perzijske književnosti, iako je bilo još onih koji su pisali jednako lijepu, a možda i ljepšu poeziju na perzijskom jeziku nego što je to činio Fevzija. Dakle, s jedne strane ovom knjigom obuhvaćen je period od jedanaest stoljeća, a s druge strane prostor od južne Azije do Balkana, što ju čini veoma obuhvatnom i svjetskom, ali za nas lokalnom također, makar samo preko jednog autora. U tome se ogleda jedna njena vrijednost.
Najmlađi pjesnik čija je poezija uključena u ovaj izbor rođen je 1980. godine, a osim njega prevedene su pjesme još niza trenutno živućih pjesnika nakon islamske revolucije u Iranu. Navaey tako daje realnu sliku o novim trendovima i razvoju perzijske poezije, ne libeći se da rame uz rame s najvećim imenima prevede pjesme autora koji još nisu stekli punu afirmaciju. S druge strane, prva pjesma u ovoj knjizi nosi naslov “O Buhari”, a njezin je autor Rudaki, prvi veliki perzijski pjesnik. Ta pjesma nosi još i naslov “Miris Mulijana”, a tako je lijepa da je o njoj satkana i prekrasna pripovijest. Prenosi se, naime, da je jedan od samanidskih emira postavio vojni logor daleko izvan grada Buhare, a pošto je mjesto oko logora bilo lijepo i pošto se emiru svidjelo, dugo se odatle nije micao. Svi koji su bili u logoru zaželjeli su se povratka u Buharu, jer su tamo ostavili svoje porodice i svakodnevne obaveze. Uprkos tome, niko se nije usuđivao kazati to emiru, budući da je ovaj imao veoma prijeku narav. Napokon, neko je došao na ideju da Rudaki, koji je bio vladarev panegiričar, svojom poezijom odobrovolji vladara i da ga indirektno navede na pomisao o povratku. Tad je Rudaki spjevao ovu pjesmu, a vladaru se toliko svidjela da je, ne obuvši ni čizama, skočio na konja i odgalopirao put Buhare. Ima li ljepše pjesme da se njome započne knjiga?
Zajedno s Rudakijem, u Antologiju su uključeni zaista najznačajniji pjesnici, i ovome se izboru teško nešto može prigovoriti. Jasno se vidi da priređivač odlično poznaje prilike u književnosti; bolji izbor sigurno ne bi napravio ni neko ko se čitav život profesionalno bavio njenim izučavanjem i istraživanjem. S te strane ova knjiga vjerno predstavlja ono najbolje iz perzijske poezije. U njoj su pjesme svjetski poznatih pjesnika Firdusija, Nizamija, Rumija, Sa’dija, Hafiza, Džamija i drugih koji su bili dobro poznati i na ovim prostorima; potom Omera Hajjama, na Zapadu poznatog prevashodno kao pjesnika, a u Iranu kao naučnika, ili Ibn Sinu, skoro nepoznatog kao pjesnika; Abu Saida Abul-Hajra, ne toliko poznatog kao pjesnika, ali da kao sufijskog prvaka; Nimu Jušidža, Sohraba Sepehrija i druge bajraktare novoga stila u savremenim književnim tokovima sve do postrevolucionarnih autora kao što je Kejsar Aminpur, ili nekih poput Šafi’ija Kadkanija u čijem se stvaralaštvu ogleda sinteza dva pravca modernoga pjesništva: onoga koje je prije jednog stoljeća raskinulo s klasicima i onoga koji je klasične forme ponovo oživio. Ta dva pravca i danas postoje i oba imaju svoje poklonike. Ova nas knjiga upoznaje i s „dvorskim pjesnikom svestranog obrazovanja“ iz 12. stoljeća Enverijem, najvećim majstorom poetske forme kaside u čitavoj historiji perzijske književnosti i jednim od najboljih koji su se iskušali pisanju gazela, poetske forme koja je u perzijskoj književnosti dosegnula nebeske visine. Enveri je također skoro nepoznat na ovim prostorima, iako i njegovo ime još u 16. stoljeću u pohvalnici velikim perzijskim klasicima navodi Hasan Zijaija Mostarac. Iz toga razumijevamo da Enveri nije bio nepoznat u Bosni, iako nije direktno utjecao na poeziju naših pjesnika na perzijskom jeziku.
Posebno naglašavam činjenicu da je sva poezija prevedena s perzijskog, a ne s nekog drugog jezika, što je nažalost rijetka pojava u posljednja dva desetljeća na južnoslavenskom govornom području, kad javnost stoji pred dvije nepomirljive težnje, potrebom da se čita i upoznaje književnost kao što je perzijska i neozbiljnošću svih koji učestvuju u njezinom prevođenju s jezika posrednika. Tako se, s velikom tugom, mora istaći i ono što bi se trebalo samo po sebi podrazumijevati.

Konačno, ovoj zbirci pridodan je jezgrovit pogovor Azre Abadžić- -Navaey, u kojem su ukratko predstavljeni glavni tokovi u perzijskoj poeziji islamskoga perioda od njezina nastanka u 10. stoljeću do naših dana. Ovaj kratak presjek trebali bi prije samih pjesama pročitati svi oni koji nemaju više saznanja o historiji perzijske književnosti kako bi mogli bolje razumjeti poeziju i smjestiti ju u odgovarajući kontekst kojem pripada. Možda neko ne zna, ali većina ovih pjesnika ubraja se među najveća imena perzijske kulture također, što je dodatno učvrstilo njihov položaj i dalo im još veći značaj unutar orijentalno-islamske tradicije i svjeske kulturne baštine. Poezija nije svima bila primarna preokupacija, ali činjenica da su skoro svi velikani toga naroda napisali barem poneki stih na perzijskom pokazuje koliki je njezin značaj među Irancima. Samo su takve veličine mogle utjecati na formiranje današnjeg iranskoga duha te svoj književni, ali i kulturni utjecaj proširiti od New Delhija u Indiji do Mostara u Bosni i Hercegovini. Priređivač ove Antologije odlično je to ukomponirao, tako da nas brojem onih koji se nisu iskazali u poeziji nije opteretio, ali nam je na taj fenomen jasno ukazao.