Ljeto 2010

  PJESME
  Milo Jukić
 
 

PJESNICI & MU'AMMAR EL-QADDAFI     

Kaskam u svojoj mahnitoj bezbrižnosti
sve ode naprijed
zima više nije zima nego ko bi ga znao što
jer je i globalno zatopljenje otišlo naprijed
Zagor Te Nej prodao je u bijelo roblje Čiku
Felipea Kaetana Lopeza Martineza i Gonzalesa
i kupio AK-47 i sanduk streljiva
samo su napredovali i Indijanci kojih baš briga
jedino im je žao Čika
dobar je čovjek bio kaže mi poglavica Dugi Nos
u povjerenju
Strauss i Haydn sada se dobiju na recept
u svakoj boljoj ljekarni umjesto andola 100 preventivno
za hipohondre i prave hercaše idealno
poneko nauštrb zdravlja i mimo recepta i Šabana zna zaiskati
grešnice su uznapredovale u svetice i obrnuto
kurve u dame
drugovi u gospodu mada se njihova i sijela ovih novih i dalje
nazivaju udruženjima i udrugama
pederi i lezbejke već se pripremaju na prosvjed
povodom najavljene zabrane brakova između muškaraca i žena
tragovi zatucane prošlosti blijede
neko ipak mora dati potporu

Samo je siromah Mu‘ammar al-Qadāfī i dalje pukovnik
mada je prošlo već 39 godina otkako je srušio
mrsku diktaturu kralja Idriza. Nikako da napreduje u generala.
I njegova deva još je časnički namjesnik
reda mora biti i među svojima
I pjesnici
Oni i dalje misle da pisanje pjesama ima nekakvog smisla
i da će oni posljednji biti
u redu za umiranje

MOJ GRAD                      

Općinsko vijeće dalo mi u zadaću
da napišem Monografiju Grada.
Nije da ne znam odakle krenuti,
premda se izdešavalo svega kroz stoljeća prošla,
ali me muči sadašnjica, kako je prikazati.

Moj Grad na spavanje ide rano,
gologuz bih mogao u šetnju
zimi u pola deset uvečer,
osim prehlade i, možda, upale pluća
drugih posljedica bilo ne bi,
ritam umiranja kilometrima je i godinama
svjetlosnim pobjegao ovdje ritmu rađanja,
kao nekad Paavo Nurmi onima koji su samo
pratiteljima njegovim mogli se zvati,
nikako konkurentima.
Moj Grad svakodnevno, na obje sise, ćapće glasno,
hraneći se prošlim danima slavnim,
mamografija da mu se napravi
umjesto monografije,
eto što radim
i što je izbor moj.
Gdje ću na kraju
zamijeniti svjetove.

 

LJETOVANJE U PROSINCU   

Razumijemo se.
Puhnuo je topli južni vjetar
i dječji glas je u kartoteci zamijenjen
onim što jest.
S druge strane
ego sum, qui sum,
pa makar ispalo i naopako.

Nema situacija u kojim šutiš
a i vjetar je puhnuo hinjski, bez najave,
inače bi ono vjekovima zaleđeno u memoriji
imalo sasvim drugi odjek.
 
Odoh na sasvim drugu temu.
Pamtim te boje, da,
i nakon što me zapljusnuo taj val.
Od viška pametnih ljudi glava ne boli
ako nisu sijamski blizanci.
Mogao bih o tome napisati knjigu…

Gotovo oksimoronski naslov
dogodio se u pabu bisernog grada
pomalo zapuštenih žitelja,
između dva crna točena piva
i jegermeistera. Jelen se smrznuo,
uzalud svi mu južni vjetrovi,
ukočivši se od straha što i neslućeno moguće je.

Svejedno, svjetlo ili mrak. Neka bude!

 

Bilješka o autoru 

Milo Jukić (Deževice kod Kreševa, Bosna i Hercegovina, 1966.). Studirao je hrvatski jezik i književnost. Njegovi književni radovi dosad su objavljivani u časopisima u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Makedoniji. Godine 2010. izdana je njegova prva pjesnička zbirka Ožiljci i brazgotine (CKO, Tešanj). Na rumunjski jezik prevedena je njegova knjiga putopisne proze Tri dana u Karaševu (Trei zile la Caraşova).
Dugo godina bavi se novinarstvom (Glas Amerike, „Slobodna Dalmacija“, „Večernji list“ i dr.) te poviješću i etnologijom. Objavio knjige: Deževice - pregled povijesnih zbivanja, toponomastika, podrijetlo i sastav stanovništva (2001.) i Etnološki i povijesni prilozi iz kreševskog kraja 1 (2008.). Etnološke i povijesne radove objavljuje u znanstvenoj periodici te na internet portalima.

Tajnik je i glavni urednik svih izdanja Književne zaklade/fondacije „Fra Grgo Martić“ te, već šest godina, urednik "Ljetopisa Lepenička dolina". Živi u Kreševu (BiH).