Proljeće 2010

  TAKAV JE NAŠ SVIJET
  Đuro Bakić
 
 

Đuro Bakić: CIRKUS, Zoljić d.o.o., Tuzla, 2009.

Prije mnogo godina, na susretu slijepih i slabovidih pisaca i stvaralaca sa prostora bivše Jugoslavije upoznao sam, uz ostale pisce, i pjesnika Đuru Bakića. Samozatajnog poetu rođenog 1949. u Palači kod Osijeka, a nastanjenog u gradu soli i uglja od početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća.
Premda slabovid do neprepoznatljivosti predmeta i likova oko sebe, Đuro je u sricanju stihova i svirci na harmonici bio 'za koplje' ispred mnogih drugih učesnika pjesničko-muzičkih susreta. Tako je lijepo pisao stihove i svirao narodna kola i plesove da mu je stručni žiri dodijelio prvu književnu i drugu muzičku nagradu. Za malo poznatog i do tada neafirmiranog umjetnika bio je to iskorak ravan osvajanju najviših planinskih vrhova.
Svoj nesumnjivi pjesnički talent Đuro će tih i kasnijih godina okruniti sa četiri objavljene zbirke poezije. Posljednja u u tom četverolistu pod naslovom „Cirkus“ objavljena je 2009. godine. Riječ je o zbirci poezije za djecu kakva se u posljednje vrijeme rijetko pojavljuje na našim prostorima.
Bakićev pjesnički cirkus okuplja nešto manje od 60 pjesama razvrstanih u dva ciklusa pod naslovima „Kad bi ale zborit znale“ i „Lirski kaleidoskop“. U te dvije nevelike cjeline smješteno je bogatstvo životinjskog, biljnog i, napose, ljudskoga svijeta kakvoga nam samo plodorodna planeta Zemlja može ponuditi i pružiti. U tom živopisnom svijetu bića, bilja i izobilja događaju se svakojaka čuda i čudesa kakva susrećemo u rasadnicima zbilje i na krilima mašte.
Prvi ciklus na jednom mjestu okuplja stanovnike šuma, zooloških vrtova, kućnih dvorišta i zelenih livada. Tu su ustihovljeni: medvjedi, vukovi, lisice, zečevi, slonovi, ježevi, zmije, vjeverice, konji, magarci, kokoši, purani, rode, psi, mačke, miševi, mravi, papagaji, slavuji i ine znane nam domaće i šumske životinje. Vrsni osjetilni poznavalac svega što ga okružuje, pjesnik Đuro Bakić vjerno nam prenosi zanimljive doživljaje i egzistencijalne pothvate svojih oštrozubih, dugouhih, brzonogih, bodljikavih, tankovratih i drugih dlakavih i pernatih junaka. Utkani u pjesmu, oni funkcioniraju kao autonomne jedinke sa svojim osobenostima koje se tek u pojedinostima razlikuju od ljudskih. Tako balerina medvjedica Nina igra i pleše po ritmu svoga gazde, za što biva nagrađena novčanim iznosima sličnim onima koji se daju uličnim sviračima i pjevačima. U pjesmi o cirkusu, na istom su zadatku uveseljavanja djece i odraslih: mađioničari, artisti, klauni, dreseri, mačke, konji, zmije, medvjedi i majmuni. Svi oni imaju određene zadatke koji se razlikuju samo po vrsti izvedbe i težini uvježbanih radnji na tlu, trapezu, konopu ili biciklu.
Većina Bakićevih pjesama, iako su posvećene životinjama,  tematski korespondira sa ljudskom stvarnošću. U njima susrećemo purana šepurana koji nas neodoljivo podsjeća na pojedine napirlitane i napuhane političare. Zatim su tu općinske birokrate koji životinjama odbijaju izdati građevinsku dozvolu za izgradnju skloništa za zimu sve dotle dok po nju ne dođe ljutiti šumski medo. Tu scenu preuzimanja odobrenja za gradnju pjesnik opisuje na izrazito duhovit i sarkastičan način:
Svoj uspjeh je medo šumskoj družbi objasnio,
Rođak mi je – rekao je, za šalterom bio.
Ljudskim bojama podjednako je duhovito obojena i intonirana i pjesma o kanarincu čija prva strofa započinje pjevačkom usporedbom:
Dobila je Veca na dar kanarinca.
Pjevao je bolje od Kiće Slabinca.
Dobro nam je znana pjesma kanarinca a jednako tako i ona koju već drugo stoljeće slušamo iz grla slavonskog slavuja Kiće Slabinca. A tko bi to bolje mogao znati od osječkog ptića Đure Bakića?!
U završnom dijelu ciklusa pjesnik nam nudi prepoznatljive stihove glasovne identifikacije svojih glavnih junaka pod naslovom  - Kako se tko glasa? Ti stihovi započinju i završavaju rimom. Navodim ih u cijelosti kao potvrdu pjesnikovog nastojanja da bude stručan i poučan mladom čitateljstvu, te kao dokaz sjajnog deskriptivnog umijeća u prezentaciji izvornih odlika svoje poezije.
Životinje i ljeti i zimi,
Ovako se glasaju u rimi:
Jelen riče, pijevac kukuriče,
Galeb kliče, a zrikavac zriče.
Krava muče, mudra sova huče,
Golub guče, a mačka mjauče
Patka kvače, kokoš kokodače,
Guska gače, a magarac njače.
Ždrijebac njišti, ljuta guja pišti
Pile pišti a majmunčić vrišti.
Još mnogima ne spominjem ime,
Jer ne bjehu pogodni za rime.
Drugi ciklus pod naslovom Lirski kaleidoskop bavi se općeljudskim, prirodoslovnim i drugim temama i pojavnostima. I ovdje se Đuro Bakić potvrđuje kao vrsni znalac ljudske duše i svekolikog prirodnog okružja. Premda, zbog slabovidosti, svijet oko sebe vidi u zamagljenim obrisima i konturama, on jasno razaznaje i pojmi sve ono što običan čovjek vidi i osjeća u jednakoj formi i istim zadanim oblicima. Njegov osjetilni mehanizam bitka precizno raspoznaje boje, tonove, aromu, leksiku i dinamiku svega, izdvajajući i vajajući u stih i pjesmu samo ono što je u suglasju sa slikama projiciranim u njegovoj sjetnoj liričnoj i elegično-osjećajnoj duši.
Đuro Bakić je pjesnik s velikim početnim slovom 'P'. Njegova misao čista je kao suza nevinog djeteta. Stih mu je RITMIČAN, tečan i žuboran kao bistri planinski potok, a leksika kao žito u kojem nema kukolja niti korova. Niz njegovu rimu sliva se svježa i meka jutarnja rosa koja izapire ostatke magle i neugašene noćne semantike. Kad pjeva o svojoj majci, on odaje počast majkama svih živih bića. Kako ljudskih, tako i životinjskih. I biljnih dakako, jer i biljke žive po unaprijed zadanim zakonima prirode kao i sve drugo darovano Zemlji.
Poetsku razigranost Bakićevih stihova naglasile su i osnažile ilustracije i crteži slikara Branka Marića. Uz većinu pjesama pridodat je glavni lik s motivom prirodnog okružja, što knjizi daje poželjnu likovnu dimenziju i čini je bližom i prihvatljivijom mladim čitateljima.
Uzeto u cjelini, zbirka pjesama Cirkus unosi u našu literaturu prijeko potrebnu lirsku svježinu koja je u posljednje vrijeme ustupila mjesto poetskim eksperimentima netalentiranih pjesnika za djecu. Iako je po tematici i načinu eksplikacije literarne građe zbirka namijenjena prvenstveno mlađem uzrastu, s užitkom će je čitati i odrasli jer nudi obilje motiva, likova, saznanja i događanja koja su korisna i potrebna svakom ljudskom biću. S te strane gledano, pjesnik Đuro Bakić zaslužuje svaku pohvalu za učinjen napor da nam približi ono od čega se u suhoparnim godinama tranzicije i recesije sve više udaljavamo.

Ivo Mijo Andrić