Proljeće 2010

  GLOBALNE STRUKTURALNE PROMJENE I NOVA STRUKTURA MOĊI
  Nedžad BAŠIĆ
 
 

Sve izraženiji rast značaja tehnološkog razvoja, mobilnosti kapitala i mobilnosti rada, mada nisu novijeg datuma, značenje ovih faktora proizvodnje, sa dramatičnim razvojem transporta i informatičke tehnologije, sve više umanjuju značaj državnih granica od sredine 20. stoljeća. Visok stupanj tehnološke povezanosti, visoka rezonanca mobilnosti kapitala i rada, vodi sve izraženijem rastu međuzavisnosti u međunarodnoj zajednici drastično smanjujući mogućnost rješavanja međudržavnog konflikta vojnim sredstvima, osobito među razvijenim zemljama. Pomjeranje istočnoevropskih zemalja i novih zemalja nasljednica Sovjetskog saveza, kao i zemalja Trećeg svijeta, ka modelu tržišne ekonomije sa demokratskim vladama, nosilo je nove promjene sa političkim naznakama sa čime ekonomska povezanost ovih zemalja sve više potiskuje vojni faktor kao način rješavanja međudržavnih problema i u ovom dijelu svijeta.
Kontradikcije nove strukture moċi
Od sredine prošlog stoljeća tradicionalna uloga države u obezbjeđenju nacionalne sigurnosti sve se više pomjera od vojnog ka ekonomskom faktoru, što dovodi do sve intenzivnijeg međuzavisnog odnosa vojnog i ekonomskog sistema sigurnosti, sa čime ekonomska i vojna sigurnost države nose visok stupanj međusobne sublimacije, ali i kontradikcije.
Smanjenje vojnih izdataka često vodi ekonomskom rastu i razvoju, ali istovremeno nisu rijetke situacije u kojima smanjenje vojnih izdataka može voditi i smanjenju nacionalne sigurnosti države. Rješavanje ove protivurječnosti između vojne i ekonomske sigurnosti, traži novi odnos između država i novih nedržavnih participanata u međunarodnim odnosima, što vodi u nužnost definiranja novog koncepta međunarodne i nacionalne sigurnosti. Smanjenje trke u naoružanju i politika razoružanja vodi oslobađanju novih resursa ekonomskog razvoja, ali istovremeno i povećava stupanj ranjivosti od vanjskog vojnog udara. Time odnos između vojne sigurnosti i ekonomije postaje izuzetno značajan i kompliciran sistem u sadašnjoj fazi razvoja međunarodne zajednice. Vojni faktor dobija novu ulogu i sadržaj u obezbjeđenju nacionalne sigurnosti, ali i u poticanju ekonomskog razvoja. Istovremeno, ekonomski razvoj dobija novu ulogu i sadržaj u obezbjeđenju nacionalne sigurnosti države.
U novim uvjetima klasični koncept sigurnost države se obezbjeđuje lakše pošto nova tehnološka i ekonomska moć sve više smanjuje razloge za poduzimanje vojnih osvajanja i uspostavljanja neposredne fizičke kontrole nad teritorijama drugih država, što je u prethodnoj fazi razvoja međunarodne zajednice najčešće bio preduvjet ekonomskog razvoja i prosperiteta nacije-države.
Međutim, kroz strukturalne promjene koje nastaju kao posljedica uvođenja novih tehnologija i primjenu novih tehnoloških procesa, sigurnosno pitanje dobija sasvim novu unutarnju strukturu koja nije više isključivo povezana sa pitanjem kontrole nad teritorijom i stanovništvom države.
Kroz povećanje mobilnosti kapitala i rada smanjuju se potrebe za neposrednom političkom kontrolom nad teritorijama drugih država, čime se umanjuje potreba za vođenjem osvajačkih ratova, kao što je to bilo u ne tako davnoj prošlosti. Međutim, kroz sve dinamičniju mobilnost rada i kapitala država se sve više otvara ka spoljnjim utjecajima što pitanje njene sigurnosti i sigurnosti njenih građanja, proporcionalno sa povećanjem stupnja mobilnosti rada i kapitala, dovodi u pitanje.

Promjena faktora proizvodnje i  difuzija moći nacionalne države
Kako rad, kapital, znanje i informacije, kao mobilni faktori proizvodnje teško da mogu biti stavljeni pod kontrolu države, to državu sve više čini nemoćnom da ih kontrolira na klasičan način.
Mobilnost novih faktora proizvodnje može značajno supstituirati funkcije države koje su do sada služile otvaranju širih geografskih okvira kretanju rada kapitala i dobara, putem vođenja odgovarajuće ekonomske politike i uspostavljanja političke kontrole nad širim tržišnim prostorima. Država sve manje može da kontrolira kretanje kapitala i dobara putem uvođenja tarifnih barijera izvoza/uvoza ili putem stvaranja carinskih unija. Tako, naprimjer, ukoliko postoje visoke tarifne i carinske barijere za uvoz roba, pojavljuje se povećana mobilnost kapitala u pravcu zatvorenih tržišta za uvoz dobara, što omogućuje da se jeftinija radna snaga apsorbira u proizvodni proces i unutar zatvorenog tržišta, čime se znatno umanjuje značaj ekonomske politike država, ali i interes države za uspostavljanjem političke kontrole nad tuđem  teritoriju. Mogućnost stranog kapitala da proizvodi na lokalnom tržištu za potrebe lokalnog stanovništva umanjuje značaj niza političkih mjera države u cilju zaštite domaćeg tržišta.
Mobilnost rada /radne snage/, premda je regulirana državnom imigrantskom politikom i politikom viznog režima, umnogome supstituira ograničenost fluktuacije kapitala tamo gdje to politički ili ekonomski razlozi isključuju. Npr. velika migracija radne snage iz Kine u zemlje jugoistočne Azije, ili velike migracije radne snage iz Latinske Amerike, Azije, Istočne Evrope u Sjevernu Ameriku i Zapadnu Evropu umnogome su umanjile značaj političkih odluka o ograničenju priliva stranih direktnih investicija u određene zemlje ili regije. Na ovaj način otvaraju se velike mogućnosti korišćenja jeftine radne snage bez uspostavljanja direktne političke kontrole nad teritorijama drugih zemalja.
Mada globalno pomjeranje faktora proizvodnje od zemljišta ka mobilnosti rada i kapitala i informatičkim sistemima, nema većeg značaja u privrednim sektorima gdje su zemljište ili prirodni resursi još uvijek najznačajniji faktor proizvodnje ili uvjet opstanka društvene grupe (npr. u naftnoj industriji, ili u slučaju izvora pitke vode), generalno govoreći, zahvaljujući razvoju novih tehnologija i uvođenju novih tehnoloških procesa, uspostavljen je novi oblik odnosa između država i društvenih grupa u kojem država  gubi tradicionalni značaj za dalji ekonomski i politički razvoj međunarodne zajednice.
Međutim, ono što je najznačajnije spomenuti jeste ta kvalitativtna promjena koja se desila u ovim strukturalnim promjenama, odnosno prerastanje znanja u određujući faktor proizvodnje, koji sve više prerasta u kompleksnu filozofiju razvoja.
Izrastanjem znanja u određujući faktor nove filozofije razvoja, sasvim izvjesno kreira se i nova globalna ekonomska i politička  struktura međunarodne zajednice u kojoj se odvijaju procesi koji traže novi pristup određenju sigurnosti i to kako globalne, regionalne, tako i nacionalne i individualne, što sigurnosno pitanje u 21. stoljeću čini  središnjim pitanjem ukupnih globalnih strukturalnih promjena.
Korišćenje pametnih materijala u tekstilnoj industriji, u proizvodnji automobila, i izgradnji građevinskih objekata, sa ugrađenim informacionim sistemima i senzorima, koji će omogućiti automatsku personalnu identifikaciju, adaptaciju odjeće, automobila ili objekata vremenskim i ekološkim promjenama, sa integriranjem kemijskih, fluidičkih, optičkih i bioloških komponenti u komercijalni čip-dizajn, sa uvođenjem u primjenu molekularne proizvodnje…, vodi novom talasu informatičke revolucije, novim revolucionarnim promjenama u biologiji i hemiji, što zajedno vodi kreiranju novih globalnih trendova, integracije, kreativne dezintegracije, suradnje i dinamičkog konflikta. Sve ove promjene koje vode do novog revolucioniranja i profiliranja u procesima kontrole proizvodnje kako u  civilnoj tako i u vojnoj industriji, sasvim sigurno će zahtijevati novi pristup i tražiti nove odgovore na brojna pitanje sigurnosti u ovom mileniju.
Sigurno jedno od centralnih pitanja razvojne paradigme u ovom mileniju bit će pitanje odnosa između multidisciplinarnih tehnoloških promjena, s jedne strane,  i ekonomskih potreba, socijalnih zahtjeva i mogućnosti globalne kulturne adaptacije, s druge strane, što će sve više činiti sigurnosno pitanje određujućim segmentom procesa globalizacije u ovom mileniju. Proces globalizacije u ovom mileniju bit će zasigurno sve više kondenziran oko pitanja nove klasne diskrapance, zaštite privatnosti i kulturne konfrontacije.
Tehnološke promjene i nova globalna preraspodjela moći
Brojna tehnička i tehnološka otkrića za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata umnogome će odrediti dalju raspodjelu političke i vojne moći u međunarodnim odnosima i na taj će način najdirektnije utjecati na pitanje sigurnosti na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini. Kroz otkrivanje i implementiranje novih tehnoloških postupaka i uvođenjem novih tehničkih rješenja, biva drastično promijenjena globalna struktura moći što je vodilo dramatičnom reduciranju geostrateškog značaja pojedinih zemalja i čitavih regija.
Zamjenom čelika, aluminija i drugih materijala  plastikom, titanijem, koji se pokazuju praktičnijim i lakšim za upotrebu u brojnim industrijskim granama, prije svega u proizvodnji supersoničnih aviona, nuklearnih reaktora, podmornica…, značaj čelika, aluminija i drugih metala drastično opada na svjetskom tržištu početkom sedamdesetih. Izbacivanjem na tržište staklenog vlakna drastično se umanjuje značaj brojnih metala koji su bili neophodni za razvoj elektronike. Drastično se mijenja i ekonomski položaj i značaj zemalja izvoznica metalnih rudača i zemalja proizvođača čelika i aluminija. Ove promjene dovode i do velikih socijalnih i političkih promjena unutar tih zemalja, što znatno mijenja njihov položaj u novoj svjetskoj ekonomskoj hijerarhijskoj strukturi.
U ranim šezdesetim suvremena tehnička rješenja dovode do primjene tranzistora u integralnom kolu /čip/ sa čime se otvaraju neslućene mogućnosti povezivanja velikog broja mikroskopskih tranzistora što će voditi razvijanju kompjuterske industrije koja će u samo nekoliko decenija stubokom promijeniti sliku suvremenog svijeta čineći ga realnom fikcijom čovječanstva. Razvijanjem kompjutera i kompjuterskih programa čovjek dolazi do mogućnosti izvođenja ranije nezamislivih matematičkih operacija, što vodi mogućnostima simuliranja termonuklearnih eksplozija u fizičkim laboratorijama, stokiranju, upravljanju i brzom prenošenju i korišćenju nezamislivog broja informacija. Mnogi do tada nerješivi tehnički problemi postaju rutinski rješavani. Problemi dirigiranih letova vasionskih brodova, navođenje raketa i pokretanje robota bili su rješivi i ništa više nije stajalo na putu istraživanju svemira i razvijanju novog odbrambenog i ofanzivnog nuklearnog i modernog sistema.
Pronalaženjem lasera i njegovom sve raširenijom upotrebom u civilne i vojne svrhe, prenos velike mase informacija na veliku udaljenost preko staklenih vlakana, dramatično mijenja strukturu čitavih privrednih grana, ali i strategiju i način vođenja vojnih operacija.
Geopolitički model sigurnosnog pitanja biva zamijenjen novim modelom sigurnosti u kojem D-ram memory chips, mikroprocesor, CAD/CAM, igraju određujuću ulogu u kreiranju visokog stupnja međuzavisnosti između proizvodnje i sigurnosnog pitanja. Kompjuteri i kompjuterske komponente sve izraženije određuju način življenja ljudi, prirodu njihovog rada i načina vođenja ratova između država. Celularne komunikacije i moćni laptop kompjuteri sve više igraju određujuću ulogu u lakšem komuniciranju među ljudima, podstičući njihovu sve snažniju mobilizaciju, ali isto tako postaju nezamjenljivi dio robusnog visokopokretljivog vojnog komandno-kontrolnog sistema. Farmaceutski know-how sve snažnije nalazi primjenu kako u proizvodnji brojnih medikamenata tako i u proizvodnji hemijskog naoružanja. Firma koja je osposobljena proizvesti aspirin i antibiotik sposobna je proizvesti i najubitačniji otrov. Sa sve izraženijim dvostrukim korišćenjem visokih tehnologija u vojne i civilne svrhe, sve snažnije dolazi do izražaja sjedinjavanje ekonomskog i vojnog faktora, što pitanje sigurnosti u suvremenom svijetu čini sastavnim dijelom opstanka i daljeg razvoja čovječanstva.
Posjedovanje novih tehnologija, informacija i sposobnosti manipuliranja i brže obrade i prenosa informacija sve više određuje položaj pojedinih zemalja kako na svjetskim tržistima tako i na vojnom planu.
Fundamentalna istraživanja u molekularnoj biologiji dovode do novih revolucionarnih promjena u životu čovjeka. Razvoj novih tehnologija omogućuje dizajniranje molekula sa željenim funkcionalnim osobinama koje odgovaraju specifičnim receptorima ili markerima, što omogućuje simulaciju medicinskih interakcija sa ciljanim biološkim sistemima što bi moglo dovesti do višeg stupnja harmonizacije efikasnosti i sugurnosti upotrebe nekih lijekova. Korišćenjem rezultata novih naučnih istraživanja u biologiji, farmaciji, medicini…, brojne bolesti bivaju pobijeđene i čovjek oslobođen od mnogih strahova. Dužina ljudskog vijeka drastično je produžena i u najsiromašnijim dijelovima svijeta. Najnovija istraživanja u ovoj oblasti najavljuju i skori kraj velikoj epidemiji AIDS (Acquired Immune Deficiency Syndrome) koja nemilosrdno ubija na hiljade i hiljade ljudi svaki dan širom svijeta.
Nažalost, fundamentalna suvremena biološka istraživanja nisu samo donijela progres u standardu življenja čovjeka. Sa ovim istraživanjima otvorena je i era novog biološkog oružja sa kojim se mijenja hijerarhijska struktura vojne moći u međunarodnim razmjerama. Mogućnost brojnih malih zemalja, koje ne pokazuju uvijek inklinaciju ka demokratskom razvoju, da posjeduju biološko oružje sa razornom moći, što ih nerijetko vodi u koaliciju sa destruktivnim nedržavnim akterima, učinit će međunarodni sigurnosni sistem još više fluidnim i nesigurnim, a novu globalnu preraspodjelu vojne i političke moći sve neizvjesnijom i sve mističnijom.
Genetski inžinjering sa mogućnošću kloniranja živih bića te stalni razvoj nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja definitivno će otvoriti vrata mogućnostima za samouništenje ljudske vrste. Istovremeno sa mogućnostima samouništenja otvorene su i mogućnosti za dalji neslućeni razvoj čovječanstva. Ovaj dualitet suvremenog svijeta zasigurno čini jednu od najznačajnijih paradoksalnih posljedica  suvremenog razvoja međunarodne zajednice i nove preraspodjele globalne moci.
Nove revolucionarne promjene u biotehnologiji, nanotehnlogiji, tehnologiji materijala i informatičnoj tehnologiji imat će za posljedicu nove dramatične utjecaje na dalji razvoj čovječanstva i promjenu proizvodne strukture, dakako i na promjenu oblika političke organizacije i sigurnosnog sistema u svjetskoj zajednici.
Posebno dramatičan utjecaj na dalji razvoj čovječanstva u 21. stoljeću, po nekim predviđanjima, ostavit će razvoj biotehnologije, biomedicinskog inžinjeringa i biološke terapeutike, što će omogućiti genetsko kodiranje i kontrolu živih organizama. Uvođenjem nanotehnologije i nanoinženjeringa bit će moguće uspostavljanje tzv. mašinskog molekularnog sistema što će omogućiti viši oblik kontrole nad svim oblicima bioloških aktivnosti živih bića.
Jedan od najznačajnijih trendova koji će mijenjati svijet u ovom i narednom mileniju svakako pripada biotehnologiji gde će se u oblasti manipulacije sa genetskom bazom biljnog i životinjskog svijeta odvijati dramatične promjene u eksperimantalnim istraživanjima u polju kreiranja novih živih organizama. DNA analize sa chip-based sistemom otvorit će nove nesagledive mogućnosti u oblasti genetske analize, što će u medicini i biologiji dovesti do novih revolucionarnih saznanja koja će imati dramatične posljedice  u farmaceutskoj industriji, poljoprivredi i stočarstvu. Mogućnost proizvodnje genetski modificirane hrane (voća, povrća, riže, kukuruza i sl.), stvaranje genetski modifikovanih živih organizama (bakterije, insekti, i sl.), omogućit će dalja istraživanja gena i njihovog utjecaja na mnoge ljudske bolesti što će zasigurno voditi efektnijoj i boljoj dijagnozi i terapiji brojnih, za sada, neizliječivih  bolesti, boljem dijagnosticiranju i sprečavanju velikih epidemija koje bi mogle pogoditi određene grupacije stanovništva  sa posebnim genetskim osobinama.  Upotreba DNA omogući će  stvaranje novih veoma senzitivnih metoda u istraživanju i stvaranju novih supstanci i struktura.
Novi obećavajući procesi u genetici i genetskom inženjeringu mogli bi da dovedu do nove revolucije u biologiji, ali istovremeno i do novih moralnih i pravnih dilema suvremenog svijeta, što svakako može imati dramatične utjecaje na političke globalne odnose. Pod utjecajima novih otkrića u u polju genetike mnoge norme  i standardi političkih, sigurnosnih i pravnih sistema bit će nužno podvrgnute prispitivanju i promjenama. Genetska identifikacija umnogome će promijeniti metode i pravna pravila identifikacije počinilaca kriminala, efektnije će omogućiti kontrolu organiziranog kriminala, efektniju detekciju biološkog oružja, efektniju biološku kontrolu kvaliteta vode i hrane, efektniju kontrolu zdravstvenih predispozicija velikog broja migranata i sl., što će sve voditi do mnogo jednostavnijeg i efektnijeg pravnog i policijskog sistema kontrole, što će voditi sve izraženijoj mogućnosti kontrole nad čovjekom, sa čime će se suštinski dovesti u pitanje korpus ljudskih prava i slobode.
Razvojem biotehnologija i novih materijala ostvarena su nova dostignuća u medicini. Drastično je smanjeno vrijeme kompliciranih hirurških zahvata, posthirurških rehabilitacija, smanjeno je vrijeme ostajanja pacijenata u bolnici nakon izvršenih hiruških zahvata. Poboljšanje performanci lasera dovodi do novih revolucionarnih promjena u medicini. Uvođenjem laserske operacije očiju eliminira se potrebe za proizvodnjom sočiva, stakala i ramova za naočare. Uvođenjem suvremenih tehnika smanjuje se cijena medicinskih usluga, poboljšava se medicinska dijagnostika, dok razvoj tzv. telemedicinske informatične tehnologije omogućava široj populaciji bolje  razumijevanje ljudskog tijela i funkcioniranja njegovih vitalnih organa, što sve vodi ka drastičnom produženju ljudskog vijeka, promjeni starosne strukture stanovništva, u zemljama u kojima se primjenjuju dosegnuća novih tehnologija. Sve ove promjene  proizvode nove socijalne i pravne posljedice na stanovništvo ovih zemalja, i ukupnu svjetsku populaciju. Mijenja se pravna struktura penzionih sistema, sistema zaštite djece i starih, mijenja se struktura welfare sistema i zaštite pojedinca, što sve zahtijeva i novu strukturu obrazovanja i edukacije stanovništva.
U ovom novom globalnom sistemu strukturnih promjena sve se više produbljuje gap između bogatih i siromašnih, razvijenih i nerazvijenih zajednica i pojedinaca, ali sa istovremenim otvaranjem širih mogućnosti i perspektiva i za najsiromašnije zajednice koje će biti uključene u globalne procese nove globalne strukture, što ovaj sistem čini više i brže globalizirajućim, čineći time stupanj međuzavisnosti između zajednica i pojedinaca mnogo značajnijim i fluidnijim.
Kako će  interakcijski odnos između ovih novih tehnologija sve više utjecati na ekonomske, socijalne, etničke i političke odnose, to će i pitanje kolektivnog i individualnog identiteta, u ovom novom globalnom  sistemu, sve više dobijati na političkom značaju, što će u svakom slučaju ostavljati snažne refleksije i na nacionalnu i globalnu sigurnosnu politiku.
Interakcijski odnos i visok stupanj zavisnosti između komponenti  biotehnologija, nanotehnologija i informatičkih tehnologija kreirat će  novi globalni sistem sa moćnim globalnim efektom na nacionalne ekonomske, socijalne i političke sisteme, sa novim dramatičnim promjenama koje direktno imaju utjecaja na standard i kvalitet življenja čovjeka, na njegova vjerska, politička i ideološka uvjerenja, sa otvaranjem novih problema i novih dilema, kako moralnih, etičkih i političkih, tako i ekonomskih. Dramatičan razvoj nauke o materijalima i genetskog inžinjeringu, uvođenjem kombinacije metala, keramike i polimera sa keramičkim vlaknima, omogućit će  kritičan input za interakcije između bioloških i strukturalnih funkcija, što će omogućiti nove revolucionarne promjene u proizvodnji tzv. pametnih, multifunkcionalnih i ekološki prilagodljivih materijala, što će unijeti nove impulse i promjene u globalnom procesu proizvodnje, dakako i globalnim političkim odnosima između moćnih konglomeracija čije se formiranje naslućuje na horizontima novog milenija.   

Tekst u integralnom obliku sa bilješkama možete čitati u štampanom izdanju "Odjeka".