Proljeće 2010

  SNOPLJE
  Veljko Bosnić
 
 

SNOPLJE

Na uskom putu
Odmah do vode
Leži uredno
Teško

Stope na blatu
Otisnute tvojim
Mirom

Poljupcima
Vile vodene
Smije se uzaludnosti dana
Snoplje
Teško

 

TRAG

   Uskom stazom
Glinom u džepu
Vodom do kamena
Smije se

Bog ga je volio
Pa ga bacio
Na puteljak
Ruže izmislio
U Kamenu
Stijene isklesane
Ćutimo

 

PUT NEKI DRUGI

Spakovao sam se
Odgurnuo teret
Iz  prljave sobe
Poskočio

Voda me je probudila
Nosila poruku
Sa onog praga
Jutra tvog

Pokušao sam
Najzad
Stisnuo zube i jurnuo
Odbijajući se kroz šumu
Tvojih zahtjeva

Spakovao sam se
Obrijao
Zategnuo se
U sunovrat
Puta nekog drugog

 

OPOMENA

Uvijek si vješto skrivala stvari
Nosila kofer daleko od kuće

Tu igru sam otkrio
Sasvim slučajno
Nakon svih ovih godina
Tobom

Samo da misliš da si sama
Samo da to
Ostaviš i zaboraviš

Utabanim stazama
Kojim niko od juče nije
Kročio
Skrivaš se
Znam

 

FRAGMENT

Kapi kiše ostaju u vazduhu
Lijepe se na korice dana
Ogodanog sredinom
Vjekovima

Na žici izmedju dva stuba
Ptica gega kukovima
Otresa ono malo vode
Na žicama

Gore visoko
Češljaš svoju sijedu kosu
Strpljivo
Dugo

Kapi kiše
Ustajao vazduh
I svijeća puca
U smiraj ovog odvratno
Običnog dana