Proljeće 2010

  PJESME
  Mensur Ćatić
 
 

Mensur Ćatić rođen je 7. juna 1959. u Doboju. Po zanimanju je pravnik. Najveći i najljepši dio života proživio u Odžaku. Gimnaziju završio u Modriči. Živio je u Doboju, Sarajevu, Banjoj Luci, Mađarskoj, Poljskoj i Danskoj. Sada živi u Visokom.
Objavljivao pjesme u novosadskom književnom časopisu “Polja” i sarajevskom “Životu” i prozu u beogradskom časopisu ,,Priča" Povremeno piše kao kolumnista za hrvatski internet portal “Svijet
kulture”. Za pjesničku zbirku “Rutinski zahvat” 2007. god. dobio je drugu nagradu Mak Dizdar na pjesničkoj manifestaciji Slovo Gorčina u Stocu. Izdavačka kuća ,,Zalihica" Sarajevo u oktobru 2008. izdala mu zbirku pjesma ,,Pjesme za drugo mjesto"

 

RIJEČ

riječ je u snu
ona koju grlom grliš
lepet u noći bijel, grlice

ono što krilima bude
kad je usniš
dijete  

ulicom smiješno
pospano

čovjek

(ono što usnama bude
kad je usniš

žmureći što kriliš
dahom)

 

ZAREZ U DRVETU

(kratki pravopisni igrokaz
o upotrebi zagrada i zareza )

htio sam pitati Hereju
jesu li muškost i smrt jedina

dva odijela koja imamo
jesu li tolika djeca mrtva
ili živa
zato
što im nikada nismo rekli

da se u našem jeziku zarez
može staviti i na ku,ndak
ali Hereje više nema
...
Klemestra mi je rekla i jučer

odnio je svoju smrt
daleko od malenog groba
nad kojim je umro

( sjećaš li se Hereja
 kako si nježan bio noseći

svoju muškost dok sam ja
nosila našu Reu)

htio sam pitati Klemestru
je li smrt jedina
dva odijela koja imamo
jesu li djeca živa
ali Klemestre više nema

 

UH, JEDEM LI TI CVIJEĆE, KLEMESTRA

odveli su Klemestru
kada je bila dijete
kao robinju Aterhi sebi
i mišljah da se vratila
da opet bude s nama
kada sam je pitao

kada su je pitali
kako se ne sjeća toga
kako se jede cvijeće
oduvijek u obredima

u srijedu prvu po pjevanju
ja sam je pitao
Klemestra, reci mi kada

kada su te pitali
kada si otišla ili
kada si se vratila

do trena kada je umrla
kada je rekla tiho
kada je sunce zašlo
nigdje nisam bila

nikud se nisam vratila
kako nisi vidio

o, cvijeće pored puta
kojemu sam išla
da nikad nikud ne odem

 

HARIS POTJER
MALI ČAROBNJAK I MERHAMETOVA KUHINJA
- piratska verzija-

 

čitam oglase za posao aha evo ga traži se pjesnik
ručak u zenici podijeljen
u rekordnom vremenu
glava nepoznate žene sa cvijećem
rasutim u prozoru
pala u formalin sobnog svjetla
(da sam slikar

da sam slikar mala moja zemičke bi jela)
isključen od svega
sivi kontejner kao pas
zrcali se u oku

na granici dva svijeta
odsijeca joj glavu  štamparska greška
čarobnjak je ostao živ

i čarobnica
(bube u ušima kljucaju mozak:
FM dostojevski Stereo, walkman
I am walkman, I am walkman)

 

KUPATILO

više ne znam
od nas dvojice
koji sam ja

pretpostavljam

jedan
(dolazi ovdje

samo kad se brije)

ali nisam više siguran

(ovo ovdje da je kupatilo)
kako stoji u knjigama

 

KAMEN BAČEN U VODU

oko, vrata poezije
oko vrata poezije

ovo je kamen:
jedna slika govori više od hiljadu riječi

kamen dragi bačen u vodu
(jedna slika)

 

 

NOSANJE ČOVJEKA
(pjesma o poeziji)

I strofa

poturi mi žena pod nos
jednu moju pjesmu
(ne podnosim to)

pročitaj:
i vidim lijepo piše
ja, Mensur Ćatić priznajem, evo
da sam pucao na Ikara, čovjeka

sa krilima
zažmirim, uzdahnem duboko

i vidim opet: stihovi samo

o cvijeću
(ali otad nosim nerazumno

i teško

 

II strofa

tog čovjeka na duši)

voliš drugu, reče mi žena

 

po tom cvijeću se vidi

III

po iskrama
(na nebu)

kad ostanem sam

kad posvileni zrak