Zima 2009

  SEDAMNAEST HAIKU
  Haris Zahirović
 
 

I
Zašto nastojiš?
namiguje kornjača
s slikovnice.

II
Najprije sirup
protiv namjere. Onda
poškakljim detalj.
III
Razbokoren mraz.
Ofucanog motiva
kaplju dvotačke.

IV
Tvid. Tvid, porculan.
Porculan. Porculan, hlad.
Ne hlad. Tvid. Tvid, hrid.

 

V
Rečenica je
funkcija je sekcija
je mahovina.

VI
Ne slušajući
Secrets of The I Ching“,
žmirim. Hrčem li?

VII
Šumno, nemušto,
vječno vrćenje istog
zanovijeta.

 

 

VIII
Izvjesno nečeg
oneštiće nešto i
zapisati se.

IX
Zatim ponovim:
gle, i, vrt. Gle! Detalji
oglagoljeni.

X
Magla. Pomalja
se kao magla. Čini
se činjenica.
XI
Ne hrčem. Opet
pseudoponedjeljak;
The Sensual World“.

XII
Ljubljena moja...
Vrabac sam šćućuren u
krošnji tržišta.
XIII
Kao što prhnem
na ulicu, ulazim
u rečenicu.

XIV
Ne napisati
- šta? Oćut jeze. Cakli
se mahovina.

XV
Trn, umor. Nema
drukčijosti, izuzev
možda... Umor, trn.

 

XVI
Snijeg stihovlje
delikatnosti hoće.
Ne barok, voće.

XVII
Koještarije.
Kako se radujem što
što ne nastojim.