Zima 2009

  PONIRANJE U DUBINE BIĆA*
  Magdalena DYRAS**
 
 

Kada je prošle jeseni stigla do mene vijest da je u Sarajevu izašao izbor poezije Czeslawa Milosza u prijevodu Marine Trumić, bez kolebanja zamolila sam prevoditeljicu da mi pošalje primjerak knjige Drugi prostor. U popratnom pismu koje je stiglo uz knjigu posebno me se dojmila rečenica: “Šaljem Vam svoga Milosza s nadom da sam u prijevodu izrazila barem djelić onoga što osjećam prema našem/vašem pjesniku’’.
Ova vrlo osobna izjava pokazala mi je koliko je posebna, čak bih rekla  intimna relacija koja je povezala prevoditeljicu i “njezinog’’ pisca. A to je postalo osobito očevidno nakon čitanja ovog izbora Miloszeve poezije i izvanrednog prevoditeljičinog eseja Ptica na drvetu svijeta, koji zatvara zbirku, kao i sna-zahvale na kraju knjige:Umjesto zahvale – san. Milosz je za Marinu Trumić postao netko neobično blizak, netko koga ona zna i razumije, s kim usprkos protoku vremena vodi neprestani dijalog, tako važan da nema načina prekinuti ga. Ispostavilo se da je prevođenje poezije poljskog nobelovca za nju bilo nesvakidašnje iskustvo koje je, istodobno, postalo neodložna potreba, kao i duboko prožimljuća intelektualna pustolovina koja pruža, kako iskreno priznaje, “zadovoljstvo i uzbuđenje kakve čovjek doživljava kad osjeća da ima posla s velikim djelom’’, a to se događa “kad u izvjesnom trenutku prepoznaješ sebe u nečijim riječima, svoj svijet u nečijem svijetu’’.
Marina Trumić pronašla je “svoga’’ Milosza, a on je, pak, dobio senzibilnu čitateljicu i interpretatoricu kojoj je pošlo za rukom sačuvati “lice pjesnikovo’’, njegovu “pjesničku ličnost i sudbinu’’ – neponovljivu vrijednost, svojstvenu svakom stvaraocu, označavajući njegovu subjektivnost na osebujan način. Građenje tako osobnog odnosa između pjesnika i čitatelja zahtijeva pažnju i usredotočenost, udubljivanje u tekst s potpunim razumijevanjem. Uspjelo je to Marini Trumić, o čemu svjedoči njezin primjereni prijevod, koji odražava mnogoznačnost i duboki smisao originala a, samim tim, i Miloszevu želju (bojazan!), izrečenu u jednom davnom razgovoru s Aleksandrom Fiutom, da ne bude “površno shvaćan’’. Pjesnik je tada priznao kako osjeća neobjašnjivo žaljenje, koje je teško imenovati, uvijek kada ne može biti predstavljen istinito, jer se loše osjeća ako od njega prave patriotskog pjesnika i narodnog barda.
Jasna stvar, sam Milosz ne olakšava zadaću svojim čitateljima mijenjajući “maske i uloge’’ dok su ga mnogi od njih htjeli vidjeti u tradicionalnoj uzvišenoj ulozi velikog poljskog pjesnika, osobito nakon ovjenčavanja ga Nobelovom nagradom, kada se našao u udžbenicima i antologijama. Upravo stoga se na razne načine pokušavao suprotstaviti “konzerviranju’’ ga u ulozi proroka jer, kako je sam iskreno rekao: “Malo se pjesnika ljudima predstavljalo u tako različitim kožama’’. Bio je, osim toga, svjestan činjenice da se vremenom njegovo lice mijenjalo, da se glas što je odjekivao u godinama između dva rata izrazito razlikuje od onoga iz kasnijeg razdoblja njegova života, pa se čak može reći da njegove posljednje zbirke pokazuju nekog sasvim drugačijeg Milosza. Podsjetimo se na to kako se niz godina nosio s emigrantskim iskustvom a što je rezultiralo osobenim osjećanjem identiteta/neidentiteta da bi se, međutim, tek u posljednjim zbirkama pojavilo ponovo osvojeno pjesnikovo “ja’’, čak je subjektivnost u njima artikulirana u ironičnoj distanci koje nije lišen stari čovjek a kojemu, ipak, nije strana tjelesnost i sposobnost ushićivanja se svijetom ( kako kaže J. Olejniczak, znalac i istraživač njegove poezije, navodeći stihove iz pjesme Pošteno opisivanje samoga sebe nad čašom whiskija na aerodromu recimo u Minneapolisu: “stary lubiezny dziad’’ – pohotni starac).
Marina Trumić je također zapazila važnost te specifične promjene pjesničkog “ja’’, njegovu “kasnu zrelost’’ i stoga se posvetila zbirkama i pjesmama koje je pisao “stari Milosz’’, mudrac, koji ju je naveo da se zagnjuri u dubine vlastitog života, dozvolio boraviti u “drugom prostoru umjetnosti i transcendenta’’. Željela je podijeliti to neobično osjećanje s čitateljima kojih, kako prevoditeljica navodi, ne nedostaje, o čemu svjedoče neke ranije knjige Miloszeve poezije u sarajevskoj knjižnici, čije su stranice uništene čestom upotrebom, išarane podvlačenjima i komentarima.Prevoditeljica, dakle, vrši izbor prije svega iz posljednjih pjesnikovih zbirki: To (To), Drugi prostor (Druga przestrzen), Orfej i Euridika (Orfeusz i Eurydyka), Posljednje pjesme (Wiersze ostatnie). Pjesme iz ranijih zbirki našle su se u poglavlju Iz drugih zbirki, i to su, po njezinom mišljenju, najznačajnija ostvarenja iz ranijeg razdoblja. Izuzetno mjesto u ovom izboru zauzima pjesma Sarajevo, koja otvara knjigu, napisana 1993. godine, u znak protesta protv agresije na grad. Uočljivo je, isto tako, da zbirku simbolično zatvara Žalba klasika (Skarga klasyka) u kojoj se javlja značajna tvrdnja saobrazna našem razmišljanju o odnosu pjesnika i njegovih čitatelja: “Ama, savršeno mi je bilo jasno koliko malo svijeta hvata mrežu mojih fraza i rečenica. Poput redovnika, sam sebe osuđujući na askezu, kušan erotskim vizijama, sklanjao sam se u ritam i red sintakse u strahu od vlastita kaosa.’’

I na kraju, dodajmo da Drugi prostor popunjava izdavačku prazninu kakva je nastala budući se godinama Miloszeva novija i najnovija poezija nije prevodila u Bosni i Hercegovini, a posebice njegove posljednje pjesme i zbirke, tako da i nije mogla biti pristupačna čitateljima na tom prostoru. Samim je tim poznati  pjesnikov portret dobio specifičnu dopunu, prije svega zahvaljujući naporu senzibilne prevoditeljice, kao i njezinom izuzetnom eseju, što sve zajedno u nama oživljava postojanje naslovnog drugog prostora.

 

* Czeslaw Milosz: Drugi prostor, Zoro, Sarajevo – Zagreb 2008.
** Dr Magdalena Dyras, docent na Institutu slavenske filologije Jagiellonskog sveučilišta u Krakowu, bavi se istraživanjem suvremene književnosti i prevođenjem. Autorica je sljedećih knjiga: U traženju istine (2000), Re-inkarnacije naroda. Hrvatska priča o identitetu u 90-im godinama XX stoljeća (2009), koautorica je “Malog hrvatsko-poljskog i poljsko-hrvatskog rječnika’’ (2008).