Zima 2009

  HEKUBINE SUZE
  Nermina KURSPAHIĆ
 
 

A što je on Hekubi i Hekuba njemu, te tako za njom plače...
W. Shakespeare

Od ovog stiha pošao je 1956. godine Carl Schmitt pišući studiju-knjigu Hamlet oder Hekuba (prvi engleski prijevod datira iz 1987., a u oktobru 2009. objavljena je cijela studija pod naslovom Hamlet or Hekuba). U knjizi je Scmitt problematizirao niz političkih, socioloških, kulturoloških pitanja postratne Njemačke (i šire), kroz prizmu razumijevanja i tumačenja tragedije, mita, i na taj način uspostavio je svojevrsnu „političku teologiju“. U ta svoja viđenja i tumačenja on je uvrstio i ideje Waltera Benjamina, Zigmunda Freuda i još nekih autora. Rezultat je jedinstvena i originalna prezentacija političkog bića tadašnje sadašnjosti. Od tada pa do danas svijet se jeste „drastično“ promijenio, ali zato i dalje traju sve teme, dileme, pitanja koja su uspostavile drevne mitologije (grčka ponaosob), a među piscima najveći od najvećih: Shakespeare, autor koji je „znao sve“ i za sva vremena, i od čijih su djela, pa i stihova polazili mnogi na svojim putovima dešifriranja svega ljudskog. (Tako je učinio i Schmitt u već spomenutoj studiji.) Zato se i sada, u eri globalizacije, na početku XXI. stoljeća, cjelokupno čovječanstvo suočava s istim izazovima kao i svaki fiktivni, mitski ili književni (Shakespeareov) lik, a pitanje o Hekubi (glumcu) i njenim suzama za izgubljenom Trojom posve čvrsto stoji i traži odgovore u svijetu u kojem se empatija zamela u globalnom zagađenju. Naravno, vremena su se promijenila u smislu da se suvremenicima čini (posebno nekima) da im tehnološka superiornost osigurava i ljudsku, i svaku drugu premoć nad drugima i drugačijima, ali i nad svom prirodom i svim njenim sadržajima. Da je to zabluda, svjedočimo svaki dan, pa i ovdje na ovom balkanskom komadiću zemlje. Ne samo da tehnologija nije ljude učinila boljima, moralnijima, odgovornijima, nego je mnoge zbunila do mjere da su je zlorabili sa ciljem da naškode drugima, drugačijima, ljudima, životinjama, biljkama, okolini, zraku... O tome kako drastični oblici zloupotrebe oruđa i nakaradne svijesti (nacionalističke i fašističke provenijencije), odnosno zabluda o sebi mogu da se vrate kao bumerang, svjedoče ratovi, i sve što je nastupilo poslije, na sada duhovno, materijalno i moralno opustošenom Balkanu, a naročito komadiću koji se naziva Bosna i Hercegovina. Sve što se ovdje desilo, i dešava se, uvjerava nas da ljudi ne postaju bolji, moralniji, odgovorniji, osjetljiviji za tuđe tragedije, stradanja, gubitke samo zato što su to i sami iskusili. Dakle, osobne i kolektivne tragedije, kojima se neki vjerski autoriteti raduju, jer su, kao, osvijestile sve nevjerne Tome i zabludjele ovčice i natjerale ih da se skrase među samo svoje (jer tu je najbolje i najsigurnije), pokazalo se, nisu garancija da će ljudi postati bolji i univerzalno odgovorniji... Da je sve to tako, svjedočimo svaki dan, i zato smo ovdje gdje jesmo. Ne da nismo postali bolji, čak nismo ostali onakvi kakvi smo bili prepoznati u svijetu tijekom rata, nego smo sada i gori, ukliješteni u raljama nacionalističkih aždaha. Postali smo tako primjerom bešćutnosti i planetarne nezainteresiranosti, otupjelosti. Zato se svijet ne može načuditi našoj novoosvojenoj duhovnoj i moralnoj bijedi. Naprimjer, dolaze meni, a sigurna sam i još ponekom ovdje, iz svijeta, putem interneta, dopisi sa molbom da se i mi ovdje oglasimo, a sve u sklopu globalne borbe za očuvanje okoliša i borbe protiv „globalnog zatopljenja i zagađenja“. U te akcije uključile su se sve zemlje svijeta, od (jadnog) Afganistana, do Mugabeovog Zimbabvea i dalje. Jedino se nikako i ničim ne reagira se u BiH. U dopisu kojeg dobivam već nekoliko puta stoji:

Dear friends
Over the next two weeks, our leaders will negotiate the most important agreement of our time – one that must stop a climate catastrophe. Leaders are still desperately far from a real deal. For them to come together, the people need to first, like never before. That’s why the weekend of Saturday December 12 will be one of the largest global climate actions in history. Thousands of towns and cities will light up with climate vigils with one united message -- The World Wants a Real Deal! In the last few days we have created over 1450 vigils in 110 countries - but we don’t have an event in Bosnia and Herzegovina yet. Registering an event is dead easy - just choose a location, bring candles and take a photo which will be presented to world leaders and media in Copenhagen. Let’s make sure Bosnia and Herzegovina is part of this huge global action - even the simplest event will make a difference: The events are simple, important, and enjoyable -- just show up and light a candle. We will read short messages about why a real climate deal is so important, then take photos that will be immediately delivered to global media and world leaders. And here’s why they’re effective: we’ve proved that this works. We came together for both the Global Wake Up Call and 350 day of action earlier this year and both made huge impact in the press and prompted direct responses from world leaders. If this moment doesn’t warrant huge global action, what does? And if we don’t call for a strong climate deal, who will? The whole world, including 200 civil society organizations representing tens of millions of individuals, as well as many governments and virtually every climate expert and scientist, are coming together around what’s being called ‘the real deal’. It’s a simple 3 point deal: fair ambitious and binding. Its concrete benchmarks are our spin protection against politicians dressing up a bad deal as a heroic victory. But to create global impact will require all of us across the world - and that includes Bosnia and Herzegovina.
December 12th is a huge global day of action calling for a real climate deal at Copenhagen. Already there are over 1450 events in 110 countries across the world! Will Bosnia and Herzegovina join in?
Click here to register an event in Bosnia and Herzegovina

 

Eto tako svijet misli, djeluje: u probleme planete koju nastanjujemo i zagađujemo treba planeterno sve uključiti, pa i BiH. Ali, avaj, ovdje se ne misli tako. Ovdašnja pamet (politička i sva druga, ako je ima) misli da su naši problemi svjetski, a svjetski su samo njihovi i nisu naši. Oni, odgovorni, koji su plakali nad našim stradanjima sad tuže i nad oblacima i (kiselom) kišom, što truju vodu, zrak, i sveukupni život. (A ovdje se pitaju: šta su njima oblaci i kiša, pa nad njima plaču...) Ovdje se opće sagledava samo do granica koje su odredili političko-vjerski autoriteti, sve preko toga nas ne zanima, jer nije naše. Jer, šta su nama klima i smeće, pa da cmizdrimo za njima... Balkanska je logika, poslije nas može doći i potop. Čak i o tome se ne misli, nego se pristaje da kreirani potop poklopi sve nas trajno i bez posljedica. Takav je ovdašnji izbor.