Jesen 2009

 SVIJET POEZIJE
 Jasmina Hanjalić (1963)
 
 

Priče učilice 

Tumače nas
Ocjenjuju i plaše
Žene grade i lako ruše
Ostavljene pletu samoću
Nesretne brišu pravila

Šute drugačiju istinu
Od malog se gradi veliko
Gdje god staneš mjesec sjenku pravi
Pomamljena bura lomi putokaze

 

Drhte Bogovi

Nepravedna sudbina gasi zvijezde
u  mjesečevom  krugu.

U svojim devedesetim zločinci darivaju
u latinodobrotvornim misijama.

Mladim putnicima zauvijek ugaslog daha
vijence nose životom kažnjeni.

Moćnici se igraju strahom
umiruće djece između dvije vatre.

Čekajući red na čišćenje neželjenog ploda
u čekaonicama ćaskaju sa nerotkinjama.

Zlonamjerna laž veseli
nepoštenog nalazača istine.

Drhte Bogovi nad svojom sudbinom

 

DANI

Prate me.

Iza duhanski čađavih zavjesa
trgani  istinom.

Raspukli  su  padovima.

Pogrešnim davanjima izgubili su smisao.

Dobro skrivam
neuspjele  pokušaje
oprostima
ubijenim  željama za svitanjem.

Natovarena i  nesigurna
kao kornjača po klizavome ledu .

Odajem se sopstvenom ponižavanju.

 

Ispruži ruke  bez  stida

Sivobijelih izrovanih zona
prenapučeni i tromi gegaju se
slijepci ogrubjelih ruku,
bez srama ludilu kliču.

Imaš li snage pronaći razlog
violina zvuke da trajno zatomiš u sebi,
ohrabriš dječaka u igri sa strahom,
pronađeš neprolazno.

Misle da je prosto primiti ljepotu,
ne upijaju eho molitve Suncu,
zatrpani napuštenim očekivanjima
brišu tragove stopa.
 
Pokaj se za ljutnju i grube riječi, 
uzmi u zagrljaj neznanca,
na talasima mutne rijeke ispruži ruke bez stida.

Ispuni sebe davanjima,
šetnjom bez cilja stazom Alifakovca*
pronaći ćeš  početak i kraj svega.
 
(*Staro sarajevsko groblje na brdu iznad  Miljacke)