Jesen 2009

  A KAKO STE VI ili U POTRAZI ZA DIJAGNOZOM
  Nermina KURSPAHIĆ
 
 

“Kako ste”, ili “da li ste dobro”, jedno je od kurtuoaznih pitanja koje je u cijelom civiliziranom svijetu steklo status ulaznice za mogući dijalog sa poznatim, ali i nepoznatim sugovornikom/com. A on bi uslijedio nakon tog početnog pitanja, na koje u pravilu ne očekujete direktan i opširan odgovor. Barem je tako bilo... i još je tamo gdje tranzicija nije bila potrebna. “How do you do?”, rekli bi Englezi i donedavno, a možda i sada u krugovima koji još uvijek drže do engleske uljuđenosti, dobijali biste isti odgovor: “How do you do”? Dakle, ne biste saznali ništa o upitanom, odnosno ostala bi vječna tajna da li je osoba koju ste pitali kako je dobro, zaista dobro. Ostali biste uskraćeni i za saznanja o njegovom/njenom krvnom tlaku (“pretisku”), statusu bakterija u urinu, o holesterolu,  onom lošem, a bogami i dobrom. Ništa od toga ne bi vam se otkrilo na “truhlom zapadu”, ali možda još manje na bližem i daljem istoku, u zemljama u kojima vam ljudi i načinom odijevanja sugeriraju da ih ne dirate, ne uznemiravate njihovu privatnost. I u tom smislu može se konstatirati da društva, ali i ljudi u njima, koji drže do kontinuiteta svoje civiliziranosti, poštuju etikeciju, pristojnost, svačiju osobnost. Oni tako istrajavaju na očuvanju ljudskog integriteta, bez obzira na sva medicinska nastojanja da “fabriciraju bolesti” (I. Ilič) u pokušajima da ovladaju ljudskim životima i ostvare kontrolu njihovih duša. Zato, nama, sada i ovdje, a s obzirom na sve doživljene promjene (promijenjenu svijest stanovništva uslijed raznih vanjskih udara, naročito onih zdravstvene prirode) i jedan drastični pogled na medicinu, a koji je izrazio npr. Antonin Artaud u svom čuvenom eseju  “Van Gogh samoubijen društvom”, izgleda prihvatljiv. On kaže: “Medicina je rođena iz zla, ako nije rođena iz bolesti i ako nije, zapravo, izazvala i umjetno stvorila bolest da bi opravdala svoje postojanje...” Artaud se u tom eseju fokusira na psihijatra doktora Gacheta, koji je Van Gogha, zajedno sa njegovom interpretacijom društva i zdravlja u njemu, naveo na samoubojstvo. Svaka sličnost sa ovdje i sada je namjerna! (Primjera domaćih doktora Gacheta i društava koja su stvorili od Jovana Raškovića, preko Radovana Karadžića, Dragana Kalinića i inih mirnodopskih “heroja u bijelom”, a koji su u crno zavili balkansku sadašnjost, doista je mnogo.)  Zato su izazovi koje je suvremena medicina donijela višestruko opasni i pogubni, naročito na prostorima gdje se tradicijom naziva svaki događaj stariji od deset godina i gdje se svako malo kontinuitet društva prekida puščanom i topovskom paljbom.
 O pogubnosti onoga što se naziva suvremena medicina najbolje je pisao Ivan Ilič u prošlom stoljeću, u svojoj kultnoj knjizi “Medicinska Nemesis”. Po njemu, suvremena medicina je odavno izgubila svaki humani lik, pretvorila se u industriju, produciranje bolesti, a njeni “radnici” postali su najorganiziranija i najopasnija mafija – “medicinska mafija”. Za njih prepreka nema u nastojanjima da ovladaju ljudskim životima, intimom, pa i društvima uopće. Tako I. Ilič optužuje lječnike za pad čileanske demokratske vlasti i uspostavu Pinocheove diktature. Na tu temu mogli bismo ponuditi još primjera. A slučajevi patološki ambicioznih, frustriranih, i zlu sklonih liječnika, od dr. Mengelea i ostalih anđela smrti iz Staljinovog, Pol Potovog i sličnih režima, pa do balkanskih kasapa, u rasponu od već spomenutih J. Raškovića do R. Karadžića ili D. Kalinića itd, itd, samo su vrh brijega medicinske mafije nove generacije. Svi oni, ali i mnogobrojni novi naraštaji samoprozvanih “heroja u bijelom”(!?) zaslužni su za ovovremenu i ovdašnju fetišizaciju bolesti, njenu industrijalizaciju, proces i stanje u kojem se zdravlje dijagnosticira kao odsustvo dovoljnog i intenzivnog medicinskog ispitivanja, a mnogobrojna samoubojstva postaju ono što je i Artaud govorio – društvena ubojstva. Stanje u kojem se zdravstvenom propagandom i pozivima na posjete ljekarima, “nasiljem” medicinskih tretmana, uz obaveznu jatrogenezu (bolovi i bolesti nastali medicinskim ispitivanjima), odlascima na razne analize, postiže željeno stanje; stanje potpune ovisnosti od ljekara, lijekova, bolnica, ambulanti, društvenog konteksta koji ih je omogućio. To je stanje u kojem se producira bolest, posebno mentalna, i ubija ljudska osobnost, a sami ljudi postaju patološki opterećeni svojim zdravstvenim statusom. Dakle, nema zdravih, ti koji tako misle samo su nedovoljno medicinski proučeni. Jer, svaki pojedinac odlaskom kod liječnika dobija svoje dijagnoze. A ti odlasci postaju obaveze koje, nekad pod prijetnjom suda, morate ispoštovati (sigurno ste već dobili neki od poziva na rendgenski pregled pluća ili mamografiju – na dnu poziva piše, u slučaju nedolaska protiv vas će se podnijeti krivična prijava...). Kao posljedica toga svi se trude, svim sredstvima, jer su stimulirani na to, da dođu do neke ozbiljnije dijagnoze. U toj potjeri za oboljenjem, kojim sebe i druge mogu impresionirati, ljudi panično oblijeću lječničke ordinacije. Tamo posebno insistiraju na pregledima na sofisticiranim aparatima (tipa magnetna rezonanca), nadajući se da će im oni ponuditi dijagnozu dostojnu sveopće zabrinutosti. Naravno, ta oblijetanja ambulanti i bolnica nisu ni u kakvoj vezi sa  njihovim stvarnim zdravstvenim statusom. Ali, to i nije važno.
Još jedna metoda koristi se u utjerivanju straha od nedovoljnog i nadziranog liječenja. A to je prijetnja raznim oboljenjima, od AIDS-a, do gripe tipa A, B, ili C, hepatitisa, bruceloze isl. Svake godine obećava vam se, ako ne budete dobri na način na koje propisuju ljudi u bijelom, da ćete upravo vi umrijeti zajedno sa, cirka, sto miliona drugih. Za posljedicu imamo slijedeću situaciju – više od dvije trećine radnosposobnog stanovništva je u poziciji invalida – dobijanja socijalne pomoći. Oni koji to još nisu postali trude se svim sredstvima to da postanu.
Zato, ovdje na nesmotreno i olahko postavljeno pitanje “kako ste”, dobijate iscrpni izvještaj o tome koliko je nečiji krvni tlak (“pretisak”), kakav mu je urin, stolica, stanje prostate, šta je pokazao papa test itd. Uz malo sreće može vam se još ponuditi da to sve i sami pogledate. Tako vam vaš upitani/a može da pokaže dojke, i sve u vezi s njima, veličinu prostate, ubod od injekcije na stražnjici, ožiljak od operacije, ponuditi da sve to lično opipate... Nošenje medicinske dokumentacije je postala pošast i njoj se poklanja veća pažnja od osobne karte ili putovnice. Neizostavno će vam se zato pokazati i neki od nalaza, snimak jajnika u upali, prostate u uvećanju, bubrega, običnih i bijelih u infekciji. Zato, oprez! Na Balkanu nikoga ne pitajte kako je. Moglo bi vam prisjesti.