Ljeto 2009

  Kalendar (Taqwīm)
  Sohejla Saremi
 
 

U razdoblju stare, pretklasične i klasične perzijske književnosti, kao i u periodu dekadencije, djelovao je veoma mali broj autora-žena, pjesnikinja pogotovo. Izuzimajući Rabiju Kizdari (Rābe‘e Qezdārī), skoro da se ne može spomenuti nijedno značajnije žensko ime. Razloga za takvo stanje bilo je mnogo, a jedan od najznačajnih je, bez sumnje, umnogome podređen, pasivan položaj žene u tadašnjem društvu. Takve okolnosti potrajat će sve do kraja XIX i početka XX stoljeća, kada dolazi do pokretanja  procesa književne obnove; pod utjecajem toga procesa, kao i snažnijeg kulturnog “otvaranja” Irana prema svijetu, na iranskoj književnoj sceni pojavljuju se dvije značajne pjesnikinje, autorice-međaši: Parvin E’tesami (Parwīn E‘tesāmī) i Forug Farrohzad (Forūġ Farroxzād). Njihov veliki književni uspjeh, a i njime potaknuta prekretnica u položaju žene-autora u perzijskoj književnosti, ključni su razlozi što u posljednjih nekoliko decenija broj pjesnikinja na perzijskom govornom području, u Iranu pogotovo, snažno raste. Jedna od njih je i Sohejla Saremi (Soheilā Sāremī).
Sohejla Saremi rođena je 1954. godine u gradu Malajer (Malāyer), smještenom u iranskoj proviniciji Hamadan (Hamadān). Doktorirala je perzijski jezik i književnost na Univerzitetu Teheran. Radi na Institutu za  humanističke nauke i kulturološke studije u Teheranu. Do sada je objavila dvije knjige naučnoistraživačkog karaktera, te veći broj naučnih i stručnih radova, a bila je i mentor u izradi nekoliko magistarskih i doktorskih radnji. U njezinom dosadašnjem naučnom opusu osnovni predmet zanimanja bili su savremena perzijska književnost i različiti aspekti islamske gnostičke tradicije u Iranu, a posebno gnostička djela Feriduddina Muhammeda Attara (Farīdoddīn Mohammad ‘Attār).
Kalendar (Taqwīm) prva je zbirka poezije Sohejle Saremi. Uprkos tome, njezine pjesme uvrštene su u nekoliko antologija poezije iranskih pjesnikinja. U krugovima iranske književne kritike istaknuto je da je Kalendar poetska zbirka umnogome drugačija od najvećeg dijela trekuće iranske pjesničke produkcije, nerijetko bremenite epigonskim kumuliranjem stereotipnih izražajnih sredstava i stilskih figura. Ono čime ova zbirka plijeni pažnju u prvi mah jeste izgrađenost potpuno novih poetskih svjetova, izraza i formi, te veliki broj originalnih i kreativnih metafora.
Pjesme ove zbirke općenito se mogu podijeliti na dvije osnovne skupine: u jednu spada manji broj pjesama pod istovjetnim naslovom – Kalendar, koje se odlikuju inovativnom formom i sadržajem, te na taj način predstavljaju značajno osvježenje i poetički iskorak u savremenoj perzijskoj književnosti; drugu skupinu čine ostale, lirske pjesme, koje ponekad imaju narativni ili deskriptivni karakter.
Kroz čitavu zbirku provijava duboko osjećanje tuge, uvjetovane dojmom o ispraznosti ljudskog života. Samo ponekad, teret te tuge biva umanjen osjećanjem ljubavi i silinom nepatvorenih ženskih emocija. No, snažne pjesničke slike, simboli i metafore kojima je izraženo osjećanje tuge nipošto ne znače pjesnikinjino odricanje od života; ona neprestano teži idealnom svijetu, u kojem bi sve nedaće-uzročnici tuge bili prevaziđeni i potisnuti.
U pjesmama narativnog karaktera autorica razvija pripovijest o smetenosti i otuđenosti današnjeg čovjeka. Ponekad nariče i jeca; ponekad se poput djeteta smije i oduševljena je, ili se inati, “razbacuje igračke”, a i sam ovaj svijet smatra igračkom; ponekad, opet, i ovaj svijet i njegove žitelje drži lešinarima.
Kalendar je priča o boli, priča o današnjem čovjeku koji svakoga jutra bezglavo juri iz kuće i čitavog dana hvata se ukoštac sa bezbroj poteškoća. Jedini izlaz, put spasa iz takvog stanja, pjesnikinja vidi u ljubavi. Samu sebe u jednom stihu naziva zauvijek zaljubljenom u vjetrove (ma‘šūq-e hamīše-ye bādhā).

Uz ovaj kratki osvrt donosim prijevod nekoliko pjesama Sohejle Saremi.

Namir Karahalilović

 

Procvat

Ptica se
                Spušta na granu
Zelenih krila
I pjeva
Mravu i meni
Dijete i mačka
                Plešu
Zmaj od papira
                Diže se ka nebu
I kamen doziva
                Zelenim krilima
Grob se
                Podiže s mjesta
Izbija izvor:
                Ovdje
                Jedan cvijet
                Hoće da procvjeta!

 

 
Iznenada

Iznenada...
Usta cvijeta se
Zatvaraju
Pupoljak
Vehne
Konj
Grivu raspuštenu
Zabacuje
Sunce
Bježi pod noćnu kapu oblaka
A ruke dvoje zaljubljenih
Razdvajaju se:
Kroz zabran
Prolazi noćna straža!
Susret

Konji jezde ka Mjesecu
A kola bez točkova
                Vrijeme izokreću
                U trenu kad se s tobom
                                Na Mjesecu
                                                Susretnem!

 

Riba

Izbačena na obalu
Otvorenih usta

Oči joj
                Okrugle kao Zemlja
                                Začudnih zjenica
Peraje
                Neobuzdanije od smrti
A krljušti
                Miruju jedna uz drugu

Vjetar
Zapovijeda
S dvije strane
A trstenik
                Svira
Prigušenu melodiju
                                Školjkama:
                                                Zadnjim slušaocima na svijetu!

 

               
/Odlomak/

Tekst u integralnom obliku možete čitati u štampanom izdanju ODJEKa

 

Preveo i priredio: Namir Karahalilović


Soheilā Sāremī, Taqwīm, Entešārāt-e Kārwān, Tehrān, 1381. (2002.), 119 pp.

O tome vidjeti: Zahrā Yārī, “Ma‘šūq-e hamīše-ye bādhā”, Ketāb-e māh-e adabiyyāt wa falsafe, Tehrān, Mehr-e 1381 (Oktobar 2002.), pp. 64-69.

Vidjeti: S. Sāremī, Taqwīm..., p. 80.