Ljeto 2009

  ISTOČNO-ZAPADNI MOST
  Žarko Milenić
 
 

Koliko je našim čitateljima poznata suvremena kineska poezija?
Malo. O trendovima u suvremenoj kineskoj poeziji naši čitatelji vrlo malo znaju. Puno je bolja situacija s prozom, posebno s romanom čije prijevode možemo čitati zahvaljujući agilnosti izdavača iz Hrvatske i Srbije.
Podsjetimo se da je suvremenu kinesku poeziju prvi u Hrvatskoj prevodio upravo s kineskog izvornika Josip Sever (1938-1989), jedan od velikih inovatora u hrvatskom pjesništvu.
U današnje vrijeme suvremene kineske pjesnike na hrvatski jezik prevodi Vojo Šindolić (1955), također pjesnik. U jednom svom intervjuu Šindolić je rekao i ovo:
 "Kinezi su svjetski poznati po svojoj klasičnoj poeziji, ali su čak i u suvremenoj poeziji uspjeli sačuvati vrijednosti pjesničke velesile (spomenimo samo pjesnike kao što su Gu Cheng ili Bei Dao)." Sam Šindolić je prevodio pjesme Bei Daoa (1949). U bilješci o autoru, uz prevedene pjesme (objavljene u časopisu "Riječ" broj 3 iz Brčkog, 2007), Šindolić napominje da je Bei Dao "svjetski poznat i priznat pjesnik čije se pjesme prevode i tiskaju širom svijeta u velikim nakladama, pa je tako 2001. godine Bei Dao ušao i u najuži, finalni izbor kandidata za Nobelovu nagradu za književnost." Gu Cheng (1956-1993) je bio znameniti moderni pjesnik, esejist i romanopisac. Bio je član "Mističnih pjesnika" skupine kineskih pjesnika modernista.
Htio bih ovaj put skrenuti pozornost na još jedno značajno ime – Tianxin Cai (1963), čiju poeziju prvi put na hrvatski jezik prevodi Tomislav Dretar (1945), također pjesnik i prevodilac. I Cai je književni prevodilac djela s engleskog i španjolskog jezika.
Pjesma "Na rubu vode" je pisana u maniri klasične kineske poezije, kakve i jesu veći dio pjesama u ovoj zbirci, u maniri kineskih klasičnih pjesnika poput Li Tai Poa, Tu Fua  ili Li Ch'ing Chao, najbolje kineske pjesnikinje. Gavrani u pjesmi asociraju na znameniti haiku Matsuo Bashoa o gavranu na goloj grani. Isprva se Caijeva pjesma i doima kao haiku slika. No Cai uvodi elemente netipične za klasičnu istočnjačku poeziju – nakon slike gavranova slijedi modernistički uzlet: "Temperatura se spušta/ na obližnju uzvisinu, na zapadu sumrak/ iščezava u grmlju.
Voda, tako često prisutna u Caijevoj poeziji, ovdje se javlja u vidu jezera. Pjesnik sebe zamišlja – "kako lapćem vodu jezikom." Od četiri tradicionalna prirodna elementa (zemlja, vatra, zrak, voda) upravo je voda ona koja Caija najviše opčinjava.
I u, za Caija također pjesmi znakovita naslova, "U oceanu svijeta" (tako glasi naslov knjige izabranih Caijevih pjesama na francuskom jeziku), voda ima bitnu ulogu. Cai kaže da je naš svijet ocean u kojem: "plivamo", dani su nam "utonuli", a noći "napola plutajuće", zatim "proljeće plovi prema drugoj luci", a u pjesmi se spominju jedro i jarbol.
Osim u naslovnoj pjesmi motiv jezera se javlja i u Caijevoj pjesmi "Jezero". Dok čitamo tu dojmljivu pjesmu lako nam je u mislima dočarati sliku jezera koje "ima mnogo briga / ono je samo prividno mirno".
U neimenovani "vodeni ciklus" osim spomenutih mogli bismo umetnuti i "Pjesmu o ribama" te "Ribe" iz poliptiha "Pjesme mirnog života". U potonjoj je Cai opet dao impresivnu sliku agonije ulovljenih riba.
Znakovita je u tom pogledu i pjesma "Lutanje" gdje Cai kaže: "Sve se nalazi u vodi, sve se nalazi u vodi./ I samo vrijeme okreće se kao prova jedne lađe".
Tianxin Cai je kao pjesnik i matematičar imao prigodu da obiđe skoro cijeli svijet. Boravio je u oko 80 zemalja! Niz pjesama uvrštenih u ovu zbirku svojevrsni su poetski putopisi ispod kojih je autor naveo vrijeme i mjesto njihovog nastanka. Takve su pjesme: "Mlaz vode" (napisana u Ispahanu, Iran), "Planine Elbursa" (Enzeli-Teheran), "Lutanje" (Kalifornija), "Bivša cesta" (Rim - Firenca), "Slapovi Nijagare" (New York - Ontario), "Palme" (Havana), "Čitanje" (Berlin), "Let" (Bogota - Sao Paolo), "Trzaj strune" (Manila, Filipini), "Pjesnikovo srce" (Lavigny,  Švicarska), "Vrata" (Pariz) i druge.
Tianxin Cai je vješto unio u neke pjesme elemente matematike, svoje znanje teoretičara brojeva. U pjesmi "Broj i ruža" Cai govori o Pitagori, napominjući kako "brojevi bijahu izabranice njegovog srca" i koji je poznat i po rečenici: "Sve je broj". Također je Cai napisao i pjesmu "Descartes" gdje znamenitog matematičara i filozofa vješto uspoređuje s morem "koje se lagano uspinje / skrivajući pod vodom svoju usamljeničku geometriju."
U poeziji Tanxin Caija zamjetni su i elementi erotike. U pjesmi "Noćna lađa" on opisuje ljepotu žene koja je "opčaravajuća poput zagonetke". U pjesmi "Žena-cvijet" Cai kaže da je ženino tijelo "ploveći cvijet / poput valova na moru".
Novina u kineskoj poeziji je Caijevo unošenje elemenata nadrealnog. Takva je pjesma "Šetnja" u kojoj se javlja niz dojmljivih slika. To je pjesma s efektnim završetkom – "uranjam u rijeku / I brzo izranjam / na vrhu planina." Još više je nadrealnog u pjesmi "Sanjam da živim u ovom svijetu" gdje se tijelo pjesnika prožima s prirodom, te, između ostalog, "rijeke protječu uzduž mojih ruku."
Posebice je u ovoj knjizi dojmljiv svojevrsni poetski poliptih "Pjesme mirnog života". Cai je ovdje dostigao svoj pjesnički vrhunac, u nizu od osamnaest pjesama sažet je njegov poetski kozmos, a ono naprijed rečeno vrijedi i za ovaj poliptih kao posebice reprezentativan i znakovit za Caijevu poetiku. Fascinantno zvuči da je taj poliptih Cai napisao za jedan dan! Po formi sve ove pjesme se sastoje od četiri kupleta. Za ovaj poliptih je kritičar Gary Cummiskey (predstavljajući knjigu izabranih Caijevih pjesama na engleskom, izašlu u Deep Southu u Južnoj Africi, naslovljenu kao i ovaj poliptih) rekao da "sadrži jednostavnu ali snažnu imaginativnost i putovanja u unutarnji svijet i erotizam".
Sačuvavši ono najbolje iz kineske tradicije, a preuzevši neke novine iz europske pjesničke tradicije i moderne poezije Tianxin Cai nam se nameće svojim monumentalnim poetskim opusom koji će se zasigurno dojmiti i hrvatskim čitateljima nakon njegovog povoljnog prijema na Zapadu. Prvi prijevod Caijeve poezije na hrvatski jezik i prvi prijevod na neki od istočnoeuropskih jezika svakako treba pozdraviti.
Za Hangzhou, grad u kojem živi Tianxin Cai, Marko Polo je rekao da je najljepši na svijetu. U Hangzhou je postavljen spomenik Marku Polu. Vrlo je vjerojatno da Marko Polo potječe s otoka Korčule. Prevođenjem poezije Tianxin Caija na hrvatski jezik uspostavljen je još jedan istočno-zapadni most.