Ljeto 2009

  NA RUBU VODE
  Cai Tianxin
 
 

Na rubu vode

Pada večer. Tisuće hladnih gavranova
skupljaju se oko jezera. Temperatura se spušta
ne obližnju uzvisinu. Zalazak sunca na zapadu
iščezava u grmlju.

Na rubu vode pjevam tihim glasom,
zamišljam sebe kako lapćem vodu jezikom
sve do pojave zvijezda u riječima moje pjesme,
i gaženja tragova suza.

                                    Hangzhou, 1991

 

Brijeg Baoshi

Listovi vrba drhte iznad Zapadnog Jezera
naizmjenično jedna breskva, jedna vrba,
sa stablima bresaka u cvatu

Zapadno od Slomljenog mosta
mnogo zaljubljenih kao kišne kapi
prema zapadu

Veljača, početak proljeća,
na zelenilom obilnom Brijegu Baoshi
čije se usne otvaraju da bi govorile?

                           Fresno, 1994

 

Jezero Lotosa

Jednom dok veslah
Jezerom Lotosa, na obali vidjeh
mladu ženu,izgubljenu u svojim mislima.
Gumbi njene ljetne haljine blistaše na suncu.
Približivši se, pozvah ju da mi se pridruži.

Ona se trže, potom nasmiješi.
Večer padaše oko nas, brišući
sve razdaljine, mjesto suptilne ljepote
bliže od knjige, udaljenije od zvijezde.

                                    Xiamen-Hangzhou, 1992

 

Jezero

          1.

Iznad bistre površine
lastavica prolijeće nebom

za to sićušno jezero
to je bojni avion

            2.

Dva drvena vesla njiše
mršavi starac

voda prianja
uz vlažnu oplatu lađe

              3.

Jezero oslikava planine
pod dubokim zelenim valom

možda je dolje tropska šuma
kojom patroliraju ribe i lovci

                4.

Lagani svjež povjetarac
mreška površinu jezera

jezero ima mnogo briga
ono je samo prividno mirno

 

                5.

ljudi izranjaju na obalu
lica su im poput krljušti

sunce siječe kao sječivo
zaustavljeno gustim granjem

                6.

Tmina nas prekriva
netko baca kamen

Čuje se
odjek

       Hangzhou, 1996

 

U oceanu svijeta 

1

Mi plivamo u oceanu svijeta
naši dani napola uronuli
naše noći napola plutaju

2

Što vidiš sa svog balkona?
Proljeće plovi prema drugoj luci
svojom hirovitom putanjom

3

Čvrsti most prekoračuje prijelaz,
bijelo jedro, crveno jedro stapaju se
urušavaju u sumrak

4

Mi plivamo u oceanu svijeta
barjak smrti nam maše
s jednog nedostupnog jarbola
                                                                                               
                        Hangzhou, 1991


Pjesme mirnog života

1. Doručak anđela

Usta proroka
Čela sanjara

Nagi ljudi se zaljubljuju
I nečija staklena zdjela

 

Poljupci i milovanja
žuto preko svega toga

 

Napušteno srce
Njištanje konja

 

2. Nedostaje mi Chopin

Nakon više stoljeća
snovi počinju rezbariti lice

Pjesma mrtvog lišća i godine
ukorijenjeni izvan nje

Oči utopljene djevojke
izgubljene u pamćenju vode

Čedan nevidljivi cvijet
Rađa se na blijedoj žutoj stabljici

 

 

3. Pjesma

Blistave bose noge
šušte na suhom lišću

Odjeća kukaca
sretna pjesma kotača bicikla

Jedan se val slama
padamo u bijelu pjenu

Svijet degenerira
kao majka nomadskog plemena

 

4. Sve

U sobi procvjetala ruža
Na tlu rasute jabuke

Telefon zvoni bez prestanka
na golim rukama i zglobovima

Krv mlade antilope
sja u parku na mjesečini

Riba bez obrva poskakuje
kraj mog nevidljivog tijela.

 

 

5. Uznemireno drveće

 

Odsjaji plamenova, svjetlucanje zvijezda
mogu biti viđeni kao male opomene

Topli vjetar miluje oblake
vrijeme se uvećalo

Ogromna hrid izranja na suncu
rasprskava se u tisuće krhotina

Jedan se vlak prevrnuo
ostavljajući mnogo lješeva

 

 

6. Rascvale kosti

 

Zemlja me prekriva
pritišćući sa svih strana

 

Kad dođe jesen
zrak miriše po blagom osmantusu

Jedna djevojka se naginje
podiže moje lice

Iz njenih tankoćutnih ruku
kaplje krv

 

7. Sobica

Knjiga je kao malo more
koje nosi lađe riječi

Oko patrolira kao grabljivica
spremno ugrabiti poneku riječ

Nadsvođena vrata, most, žuta kula,
nakit, pokrov, klica žita

Bistri valovi mame strasti
plove preko tamnog stropa

 

8. Poslijepodnevni život

Poslije podne vjetar iznenadno
udara duboko plavo nebo

Vrti se, pada, opet, ponovo,
potisnut tijekom vode,

Izbjegava oči ptice u letu,
bira sebi zaklon da se smjesti

Smrt kao duboka zemlja
prihvaća sve ljudske grijehove

 

 

9. Tijelo u brojnim rukama

Ono zauzima ogroman prostor
ali ja putujem mnogo dalje

Komad lista je kao odsječena ruka
koja se kupa na suncu, zraku i kiši

Svojim prstima kršim njegove,
druga ruka izrasta, tankoćutna

Kako je ravno i snažno ovo tijelo
no tko se može približiti njegovom umu

 

 

10. Godine pokrivene kamenjem

Ovo je lijepa jesen
Neznanka se svlači pokraj vode

Trenutak ljepote
ljeska kao mjesečina

Listovi i trnovite zvijezde
uspinju se da ispune nebo

U bezgraničnim pustinjama
plače jedan usamljeni kamen

 

 

11. Vlažna tišina

Svijet se naginje prema jednom hrastu,
bliži se koracima popodneva

Prostran i nov je ogrtač jeseni
njegove vlasi naginju se nad obalu

Bijela rosa svjetluca na travkama
lupa srce djevojke

Ona zaustavlja riječi zvijezda
listovima svojih vjeđa

 

12. Ispruženo tijelo

Preko vrška hrasta
nazirem glatku stijenu
iza mene smije se mrtvo lišće

Rođen sam da živim u drveću
dva puta sam viši od vas
a noću su mi ruke bjelje

Proljetna kiša orošava moje bose noge
skriveno ime se omotava oko grane
voda odlazi brzo

 

 

13. Noć

 

Noć zatvara svoje usne
usne od žita

Noć otvara svoje noge
noge od bajama

Noć prodire u njeno tijelo
tijelo od trstike
 
Tko to može izbjeći
noć dolazi u naš svijet

 

14. Crno voće

Plazim jezik u svijet -
posvuda miris jabuka.

Oguljena banana je istrunula,
ispljunem sjemenke crvene naranče.

Šljiva se budi u njedrima noći,
rasprostire svoje bijele glave.

Evo stiže vrijeme sna -
koliko pohlepnih usta?

 

 

15. Ribe

Riblje kosti savršeno su simetrične
Čudni su dani i voda

Njihove ljuske cvrkuću
noć i valovi se miješaju

Repovi jedan uz drugi
poput čuvara vremena

Ožednjele usne
gutaju još zraka

 

 

16. Mjesečev most

 

Mjesečev most doseže Massachusetts
Jedan list kraj prozora

Mjesečev most prelazi široki zid
okreće se k domovini riječi

Mjesečev most zatvara sleđene usne
podnosi preranu sunčevu ejakulaciju

Dvije dojke gube pamćenje u tmini
uzdignute kao putokaz izvan vremena

Mjesečev most doseže čelo i rodnicu
i ispunjava nedostatnost svijeta
17. Već prekasno

Jašem kroz noć na konju
gdje se nagomilavaju riječi

Krv i suze jedne djevice
beskonačno kaplju

Lice sunca, lice jezera,
postaju istrule maske

Kristalna vrba, bijela vodena topola
vodoskok otpuhan vjetrom

 

18. Pjesma o mirnom životu

 

Latice otpadaju kao zvuci sa zvona
Tinta, srebrni papir, papir za slikanje

Čiste oči i trepavice
posvuda miris vremena

Pružam ruku i dodirujem
filmsku zvijezdu na kalendaru

Ptica kriči u mom snu
siva noć se vraća.
                                                                                               
                                    Hangzhou, 1992

 

Lutanje

Ja lutam morem obojenim ljudima
kao list odnesen šumskim potokom.

Sve se nalazi u vodi, sve se nalazi u vodi.
Vrijeme se okreće se kao prova neke lađe

slijedeći svoju krivudavu putanju.
Kuća na bijelim stupovima uzdiže se na obali.

Divlja golubica razdire smirenost neba.
U daljini su brjegovi grimizni.
                                                                                               
                                Kalifornija, 1993

Mlaz vode

U jednom svratištu u Isfahanu
mlaz vode iz fontane
žubori cijele noći uz moje uho.

Glasovi dviju mladih Nizozemki
dolaze i nestaju u susjednoj sobi
kao rijeke na iranskoj visoravni

Pod prozorom jedna ogromna palma -
mjesečina u noći bez mjeseca,
mirno sija na fontani i u snu
                                                                                               
                               Isfahan, 2004


Slapovi Nijagare

Nad plavim, bijelim.
Oko plavog, bijelog
kao smrt okružena snovima.

Ptice imaju više perja no turisti vlasi.
Užurbanije no usne zaljubljenih, njihove usne
ljube zavjesu od kiše.

Odmoran spuštam nekoliko imena
niz vodu. Ona otječu
dok pada noć.

Blijedo sunce drhti. Jedan korak
više k smrti. Tisuće ledenih ruku
dolaze trljati moju šiju.

                                                 New York - Ontario, 1994

Descartes

Poput Lope De Vege iz Španjolske,
kao otok star tisuće godina,
rođen u plemićkoj obitelji koja je propadala

Poput razine mora koje se lagano uspinje,
skrivajući pod vodom svoju usamljeničku geometriju,
bijaše nemiran, tankoćutan, ekscentričan

Očekivaše lađu koju posla po njega
Kraljica Kristina
spreman predati svoju gorljivu dušu.
                                                                                               
                                          Kalifornija, 1994

Noćna lađa

1

Ona sjedi nepomično
prekriženih ruku
četvorostrano istokračna
očaravajuća poput zagonetke

2

Kad podigne glavu
njene su oči pod smeđim vlasima
grožđana zrna svježa i nježna
ja ih brzo proždirem

3

Njena se lijepa noga proteže
kao nepokretno klatno.
Morski valovi bujaju,
moj san isparava.

4

Njen brzi osmijeh
otkriva dva reda zuba
kao mogranj
ovješen u zraku
                                                                                               
                    Egejsko more, 1999

 

Šetnja

Nasuprot istoku
nosom prema zapadu

Izbačenog dlana
kao crijep s krova

Noktiju iščupanih
vene zemlje

Ispružam se
uranjam u rijeku

 

I  brzo izranjam
na vrhu planina
                                                                                               
        Hangzhou, 1990

 

 

Sanjam da živim u ovom svijetu

Grane se rađaju iz oblaka
k meni žurno lete ptice

Krajolici i dimovi, povijaju se iznad kuća
rijeke protječu uzduž mojih ruku

Mjesec je modri safir
uglavljen u prsten

Stojim nad ponorom uha
sanjam da živim u ovom svijetu
                                                                                               
                            Hangzhou, 1990

Preveo s francuskog Tomislav Dretar

 

Bilješka o piscu

Cai Tianxin  je rođen 1963. u Huangyanu, u Kini. Doktor je matematike i predaje Teoriju brojeva na Sveučilištu Zhejiang. Poznat je kao pjesnik, esejist te  književni prevodilac s engleskog i španjolskog jezika. Godine 1995. je osnovao časopis za poeziju Apollinaire, koji je jedan od najpoznatijih kineskih književnih časopisa. Prevodio je na kineski djela Jorge Luisa Borgesa, Gabriela García Márqeza, Octavija Paza, Elizabeth Bishop i Margaret Atwood. Pjesme su mu prevođene na 16 jezika. Sudjelovao je na brojnim festivalima u cijelom svijetu. Cai je bio proglašen piscem 2003. godine u Kini od strane časopisa "Youth Times" i bio jedan od trojice finalista Nagrade Vilenica u Sloveniji za poeziju 2005. godine.

 

Objavio je knjige:

OBALA,  pjesme, Hangzhou, 1992.
SANJAM ŽIVOT U SVIJETU, pjesme, Peking, 1993.
AMERIKA, LET ZRAKOPLOVOM, pjesme, Hangzhou, 1998.
PUTOVANJE KONTINENTOM, putopisi, Peking, 1999.
SJEVER, JUG, biografija Elizabeth Bishop, Peking, 2000
BROJEVI I RUŽE, eseji, Peking, 2003; Taiwan, 2004.
LET, putopisi, Taiwan, 2006
ČUDA, izabrane pjesme, Taiwan, 006.
BORGES NA JUGU, putopisi o Latinskoj Americi, Hua Cheng, 2007.
PUTOVANJE S ELIZABETH BISHOP, eseji, Hua Cheng, 2007.
Knjige izabranih pjesama su mu izašle na engleskom, španjolskom i francuskom jeziku.

Ž. M.