Proljeće 2009

 Masovni mediji u BiH
  Mustafa Alendar
 
 

Masovni mediji se nisu pojavili sami od sebe. Mi smo ih pozvali, razvijajući tehnologiju u skladu sa našim raznolikim odlukama vezanim za svakodnevni život.
Dobili smo tako masovno oruđe komunikacije koje brzo, kratko i na mnogo adresa prenosi ili posreduje poruku. Poželjeli smo da nam u životu treba “jednodnevni bestseler”
Masovni mediji su stigli sa pojavom štampe početkom XVII vijeka, u okrilju demokratskog načina uređenja društva; postavši njegovom glavnom uzdanicom. Oni su prvo masovno rasadište javnog mišljenja, sa stalnim zadatkom distribuisanja informacija, kontrole vlasti i stvaranja opšteg konsenzusa.
Masovni mediji u BiH su, tokom svoga razvoja, od prve štampe preko državnih i privatnih televizija i novih medija krajem '90. prošlog vijeka, stalno kasnili po jedan korak na tehnološkom planu, pokazujući sposobnost da nadoknade zaostatak i uhvate tehnološki priključak. Ipak, naše prvo tragično izvještavanje iz parlamenta, bosanskog Sabora iz 1910. još uvijek stoji kao zlokobna mitološka hipoteka, koja uvijek iznova stiže na naplatu.
 
 

I

Spiritualista prilazi drvenim pločicama koje stoje na tronožnom drvenom stalku. Publika uzbuđeno prati svaki njegov korak. Za koji trenutak povezaće se sa svijetom sa one strane života. Frekvencije su podešene i, padajući u trans, Spiritualista pomiče manje pločice na većoj, otkrivajući poruke. Magija je uspostavljena pomoću priručnog primjerka televizije, koji se, u ovom slučaju zasniva na tehnologiji “oui pločica”.
Iako je vlasnik ove tehnologije, Spiritualista ne govori kao vlastito biće, već “neko” govori preko njega. Korist imaju obje strane. Publika je komunicirala a Spritualista naplatio svoju uslugu.  
U startu je zasnovan odnos u kojem auditorij, zbog svoje dobiti, rijetko postavlja pitanje odgovornosti.  
Na izlasku ostavljamo šator prepun mirisa tamjana i nerazumljive natpise na zidovima. U svome dnevnom boravku uključujemo televiziju. “Pločice” se i na njoj kreću, pomoću elektroničko-informatičke tehnologije, a voditelj programa nas povezuje sa živima koji, opet, govore preko njega.
U samu srž medija je utkana magija! Opčinjeni gledamo, čitamo, surfamo…; želeći do beskonačnosti imati pod osjetilima gusto tkanje magije. Ta nas osobina prati od   naših samih početaka, jer pored sječiva i vatre; medij je jedno od naših prvih oruđa, mada neopravdano manje spominjan. Oruđe komunikacije. On prenosi ili posreduje poruku .
Nećemo se baviti historijom nastanka medija jer bi nam to oduzelo previše prostora. Uz to, današnja publika je itekako svjesna šta su mediji, pa će, ako upitate da ih nabroje, često, osim tv, radija i interneta; pomenuti i one prve medije: govor i slike. Sada nas zanima kako su nastali mediji koje mi poznajemo – masovni mediji.

 

II

“Književnost našeg vremena” (Sartre) u BiH se pojavljuje 1850. Fra Ivan Frano Jukić pokreće list «Bosanski prijatelj» i štampa ga izvan BiH u Gajevoj štampariji .
Proizvodnja prvih domaćih novina, izvan granica zemlje, u Zagrebu, najavljuje prvu značajnu osobinu naših masovnih medija – zavisnost od mišljenja susjednih zemalja i njihovih odnosa prema BiH. Žučne polemike u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj povodom prvog izdanja lista «Bošnjak» koji je sredinom 1891. pokrenuo Mehmed-beg Kapetanović, definitivno označavaju, kako će «balkanski nacionalni hrvatsko-srpski duet», uvijek, sa različitom amplitudom žestine i interesa zastupati svoje mišljenje putem medija u BiH. Proizvodnja prvog BH masovnog medija u Zagrebu, govori nam da u tome trenutku infrastrukturna i socijalna slika BiH nije još spremna za «kroj liberalnog kapitalizma». Pojava štampe je više odraz evropskih kretanja nego odraz prirodno sazrelih uslova.
U istom stanju dočekan je internet na razmeđu milenija, uz nikakve informatičko-tehničke preduslove i malobrojnu elitu kompjutersko-pismenih građana.
U oba slučaja BiH je, nakon početnog posrtanja, gdje su na licu ostali neizbrisivi ožiljci, uhvatila korak!    
«Bošnjak» je za svoje prvo izdanje trebao pribaviti odobrenje Zemaljske vlade sa preporukom da: «ličnost M. Kapetanovića pruža sve garantije za korektno i lojalno držanje novina prema našoj upravi i državnoj ideji». Ko nije mogao da pruži «garantije» koje će se dopasti Zemaljskoj vladi i austrougarskom namjesniku Kallayu nije mogao da štampa novine.
Tako su srpski predstavnici, kada su 1884. htjeli da pokrenu novi politički srpski list «Javnost» i čuli da Kallay traži da se ispita redakcija o držanju koji će list zauzimati u političkim pitanjima, odustali od svega. Iste godine «Bosiljku», novinama koje su pokrenuli franjevci 1883., Vlada oduzima koncesiju za izdavanje.
Nacionalno grupisana štampa i cenzura dopunjavaju osobine domaćih masovnih medija u samom početku.
Naši masovni mediji su prvi zakonski okvir dobili Ustavom iz 1856., donesenim na turskom dvoru, uz veliku prašinu nastalu raspadom Osmanskog carstva. Između ostalog, predviđeno je dodjeljivanje koncesije za izdavanje štampe uz brojne uvjete cenzure.
Novine koje nastaju u to vrijeme: Bosanski vjestnik, Bosna, Sarajevski cvijetnik, Neretva... pristaju na kontrolu, ali je mnogo važnija činjenica da većina nastaje iz neke socijalne, vjerske, obrazovne, nacionalne..., organizacije ili neformalne grupe.
Novinarska profesija je u BiH stigla kasnije od «nacionalne profesije» tako da se, kao pokretači časopisa, pojavljuju, u žurnalističkom svijetlu – pogrešni ljudi. Ni na početku evropske štampe nije postojalo zanimanje novinar. Listove su, također u brojnim slučajevima pokretali nacionalno osviješteni građani, ali evropski su masovni mediji brzo otvorili prostor za novu profesiju, dok naši «nacionalno osviješteni profesionalci» ostaju dugo samo to. Dovoljno dugo da nametnu diferenciranu nacionalnu medijsku sliku BiH, na samom početku njene mas-medijske ekspanzije.

Štampa u BiH čeka 60 godina da uđe u Parlament, a ulazak je bio u «bosanskom stilu». Taj «stil» će se kasnije ponavljati kroz decenije i vijekove poličke prakse. Na novinarskim klupama između ostalih sjede i reporteri «Hrvatskog dnevnika».
Prvi BH Sabor je održan 15. 06.1910. Kada se nakon zasjedanja general Varešanin vraćao kući, na njega je, na Carevoj ćupriji, izvršio atentat srpski omladinac Bogdan Žerajić i odmah sebe ubio da bi onemogućio istragu. Varešanin je prošao bez ozljeda, a na prvoj radnoj sjednici sljedećeg dana Milan Kovačević je u ime poslanika Srba podnio interpelaciju kojom protestuje što «Hrvatski dnevnik» atentat na Varešanina dovodi u vezu sa srpskim narodom «te srpskom narodu u BiH direktno podmeće nelojalne osjećaje prema Njegovom veličanstvu i previšnjoj vladajućoj kući».
Sabornici su se pomirili nakon što je Josip Vancaš izjavio, u ime saborskih poslanika HKU-a, da komentar o atentatu u «Hrvatskom dnevniku», «nije sa našim znanjem napisan, jer može uroditi mržnjom između pojedinih vjeroispovijesti Bosne i Hercegovine kojih stanovnika slogu od srca želimo».
Ovaj događaj u Saboru, kojem je kumovao masovni medij, na političkom planu je afirmisao trilateralnu ideološku pluralnost , kao još jednu, posljednju zasluženu osobinu naših medija.
Štampa u BiH: cenzurisana, štampana kod susjeda, bez liberalne građanske publike… na svome početku nije mogla postati roba, kao i svaka druga, već je postala strastveno nacionalno uporište, koje nije moglo i htjelo da brzo pristupi rađanju novinarstva i informacija.
Kada je 1906. donesen liberalniji Zakon o štampi, ona je već slavila 50 godina postojanja. Za izdavanje nije više bila potrebna koncesija, već samo prijava vlastima 8 dana prije izlaska broja, a ukinuta je i «preventivna cenzura političke oblasti».
Kasno, za promjenu prvih osobina stečenih rođenjem. BiH u tehničkom smislu hvata korak, pa sredinom 1909. izlazi 29 listova koje kupuje 34.000 pretplatnika, od toga 24.000 u BiH .
Na konceptualnom polju i u načinu uređivanja uvođenje žurnalizma u bh. masovne medije je ublažilo, ali i nikada izbrisalo “nacionalne profesionalce”, čija pera škripe i danas u ušima svakome ko prati naše medije.  
Ulaskom “Hrvatskog dnevnika” u Bosanski sabor okončava se opšti ulazak štampe u parlamente širom Evrope, gdje se ona počinje boriti za pravo da se štampa istina: “Čak i kada je štetna” (A.Hamilton). U rukama štampe odjednom se našao barjak neutralnosti masovnih medija. 

III

 

Poslije štampe, stiže radio, i nešto kasnije “čudni prozorčići”, da iskoristim Balovu sintagmu. Vijek nakon nastanka, štampa počinje gubiti monopol na informaciju i na intelektualni i politički život. Monopol je bio narušen pojavom radija, i nepovratno izgubljen, kada se pojavila televizija. 

Od pojave radija 1920., a zatim televizije 1945-1955, pa sve do 1960. štampa i «novopristigle kutije», imali su nepisano pravilo: dopunjavati se a ne sudarati se . Informacija je pripadala štampi, muzika i zabava radiju, a film televiziji. Radio najavljuje događaj, televizija ga prikazuje a štampa objašnjava.
Kada smo, negdje oko 1960., po prvi put, na izlet ponijeli mali radio, koji je mogao funkcionirati na baterije , počelo je rušenje ravnoteže medija. “Tranzistor” nam je omogućio da brzo dobijemo informacije, bez obzira gdje se nalazili. Bilo je važno samo da ga ponesemo, pa da se informacija preseli u njega.
Preustrojavanje se brzo odvija, pa već 1963. ispitivanje u SAD-u pokazuje da najvjerodostojniji izvor informacija nisu više ni štampa ni radio – već tv!
Razvoj televizije je dramatičan. Rast prodaje tv prijemnika je 1960. iznosio 60%.
Već je 1974. televiziju pratilo 90% stanovništva svih republika bivše jugoslavenske države .
Negdje u to vrijeme SAD, nuđenjem odašiljačke opreme mladim i siromašnim nacijama, pomažu uspostavljanju tv mreže. Sada će se prevariti svi koji misle da je moguće dobiti  besplatnu tehnologiju. Uz bagatelisanu opremu  stižu i prvi paketi «soap opera» koje su se, osim na bivšem yu prostoru, mogli vidjeti širom svijeta: «Dallas», «Kojak», «Sherif McCloud»... Izlizane isprazne kilometarske serije pune nasilja, jeftinog dijaloga, drugorazredne produkcije i kičaste kostimografije!
 Pomoću «paketa patetike», i gledaoci u zemljama sa onu stranu liberalnog kapitalizma saznali su za «slatku» moć industrije zabave.
Nakon pojave televizije, mediji se svuda počinju baviti svim i svačim, samo da bi osvojili što više publike za sebe. Provala žanrova, različitih tipova emisija ili časopisa, udarnih termina, zadnjih stranica…, a sve obilno začinjeno reklamom; traje sve do 1990., kada se pojavljuju drugačiji mediji, koje nismo mogli nazvati masovnim, iako se masovno koriste. Nastala je velika gužva među medijima .

(Tekst u integralnom obliku sa bilješkama i literaturom možete čitati u štampanom izdanju ODJEKa)

Inglis F., Teorija medija, Barabat, 23, Zagreb 1997.

preuzeto: Bal F., Moć medija 24, Clio, 1997.

Imamović M., Pravni položaj i unutrašnjo politički razvitak BiH 1878-1914

Imamović M., Pravni položaj i unutrašnjo-politički razvitak BiH od 1878-1914, 227

Džaja. S. M., BosnaiHercegovinauaustrougarskomrazdoblju (1878-1918) InteligencijaizmeđutradicijeiideologijeZiral, MostarZagreb, 2002.  

Imamović M., Pravni položaj i unutrašnjo-politički razvitak BiH od 1878-1914, 132

Bal F., Moć medija, 24, Clio, 1997

Takav radio je tada imao naziv koji se sada kosi sa informatičkom tehnologijim – tranzistor

Thompson M., Kovanje rata, 14, ICAC, Zagreb 1995

Bal F., Moć medija, 28, Clio, 1997