Zima 2008

  SVIJET POEZIJE
  Zoran Kršul
 
 

Novi Orfej

Otpornost beskrajna
do najniže točke organskog
posrnuća

Kroz opekotine
metafizičkog
ledišta

Kroz svojstva cara
opančara ili nadničara

(kroz opću zbrku znanih
smicalica
časti i položaja)

Kroz svojstva agregatnih
stanja i srozavanja
do činjenice društvene

kao Bogo-Javljanja -

Otpornost beskrajna…
kao bestidnost okorjela
među redovima
udžbeničke građe  -

 

Otvaranje

(balkanska varijanta)

Koliko samoobmane
toliko snage -

svakome za svoga
boga …

a on Jedan -

(koliko stvorova
za jednog jedinog
ubojicu)

A mnogostruko srce
kako da se izabere ?!

Povjeruje li
jednom…
može li više

ikom drugom!?

Dakle, to bi bila
cjelina čovječnosti

Dva svijeta se
uzajamno potkopavaju

 

 

Matirani kralj

U ruci mu je žezlo
crnog polja

Zarobljenik vlastitih
prekomjernosti
zaljubljen u pad

lakši je od anđeoskih
krila…

Još samo da vikne
ono što ni imena nema

Ništa ga neće spriječiti
da nastrada u apsolutu

Još samo sad
da odglumi kralja
…iako je Kralj

sam dovoljan
i moćan
da ispuni bezdan

svog kraljevstva

 

Kraljica fore

Bez obala je …bez vala…
          a umiva se vodom
živih glasova

između strijela vjetra
prolazi vječno
piramidom lubanja

Kraljica od usana
sačinjena…

Na oštrici njenog
bodeža munje u mjestu
igraju…

i ni jedan se vjetar
na njoj ne raspara
Niti riječ…

ta najljepša
razrokost

na usnama

 

Mat

 Ne može se
odazvati
lice Svevišnjeg

Ne može se
javiti -

Niti ima jeke
da doziva tu
riječ

Niti ri-ječi
te…
bez od-jeka

Ri-ječi te…
što odjek-uje
kroz vječno - s…t