Ljeto 2008

  JAVKE, OĆUH, TIHA ZRENJA (pjesme)
  Pero Pavlović
 
 

JAVKE, OĆUH, TIHA ZRENJA

TRN
Zašiljio ime
Zabo se u prst
Zatrnuo u srh
Zakrvavio u kruni

Šikno suno srno
Zatrnio
I s veljače
Bjelinom zaplamsao

 

PROSJEV
Korak stišan cviće dalj
Zari lišce zračke mira
Odaje se skladom mar
Prosjev slutnji daje krila

Nije rima spravljen dar
Okosnicu ljubav tvori
U oćutu tinja žar
Dugom riječi pjesma zori

 

KRAS
Zib sjenovit čili milje
Pričin srće zreo kras
Gled miluje bistro virje
Sladak zapah širi plast

Lat ljepote uzduh nosi
Sjenokos je zrenik tih
Zajutarje blagost rosi
Danak prši zlatan stih

 

ZRENJA
Dometnuti u slijed slovan
Tiha bdijenja, tvorbe marne
Oćuhnuti ticaj zoran
Rimom resit riječi zarne

Tvorbe harne poju vične
Zametnu se srhom zrenja
Smjernošću se slovca diče
Riječi krile uznesenja

 

ĆUD
Blagom riječi trnut jal
Uvid bistrit proviđenjem
Nježnost vesti, čilit žar
Rodit prisnost tihim zrenjem

Sve pomirbom ogrliti
Osmisliti mar i trud
Sklad i nesklad premostiti
Plavom mira prožet ćud

 

AHEIROPOIETA
Zorje tajanstva udivnost rosi
U spokoj blažen u bajkovit čas
Što snom ocvićeš na javi to si
To čežnje nebo promeće u kras

Svjetlištem riječi otputit se sam
Smjerno spomenom produhovit glas
Što prisnošću zri u javci to sam
To navir bodrost okreće u spas

Zarnom lijepošću oko se hrani
Bliskost smo nježnu očitali tek
Zib i uskrilje opoj ozari
Slušnost je poju ponajbolji rijek
Dragošću dragost ljubav udvaja
I versi krune milotu i sjaj
Pri nuju sreće misao zdvaja
Je li naviješće početak il kraj

 

SALVIA OFFICINALIS
Salvia, žalfija, svibnja cvatnog res
Ozarjem miloduh produhovi ime
Sve je kril zrcalan, folium et flores
Sja pogled dragošću i mirišu rime

Udivna dušo, ljekovito bilje
Nije li pjesma darje tihe sreće
Rosi san i java medno izobilje
Stručci su kadulje zaplamsale svijeće

Nisi tek biljka; tvoja ruka piše
Već opoj milja uglazbljen u spomen
Bilina i krjepkost, nomen est omen

Nisi tek blago, od blaga si više
Slovom će ljepote, Dioskurides
Vezu žarke riječce snovit širan vez

 

COMMIPHORA MYRRHA
Bila si čežnja a sada si biljka
Iznjihana ljubav u bjelinu cvjetnu
Sjećanje je sanak a nježnost myrrha
Promeće se provid u začudnost sretnu

Bila si tišina a sada si zvon
Imenica ljupka ljepote se tiče
Stihovez je blagost a oćuh myron
Razdraganost cijelna  nisku poja sriče

Bit ćeš trepet mira čini dok se sprave
Amor javke srca resi u koloplet
Nakon vedre glose  pjesme trpkost plave

Krilatice prhke naslućuju lijet
Biti i trajati i kad žara nema
Con grazia štijuć živnuta pismena

ORES
Žarom skladnost dovid ucjelovi
Oslik tajne pribježišta nema
Još dok ozor slovca sreće slovi
Sricaj zoran doskočice sprema

Marom prosjaj čežnje otjelovi
Oćuh mira uzdanice reda
Još dok proslov tihom vatrom gori
Cjelov šutnje iz srca se ne da

Još dok osluh opojnost nazrijeva
Veličje se malenošću stiče
U pjevnost  se zrelost riječi slijeva
I trak neba krhkost zemnu tiče

Još dok ores oku se udvara
Krilatica izrijek davni krije
Pjesma raste a ljepota vara
Čujnost prisnost dosegnula nije

 

BOKOR
Ljupko li gled snohvatice prši
Glas ozoren ogrli vrlina
Pri počeku sve se dobro svrši
Previd ćuhom premosti blizina

Milo li kret ozarenja krili
Zov iznjihan okrili vedrina
Pri srdašce oćuti se svili
Jasnost sroka uzvisi dubina

Nije li dan obelisk ozarja
Šir uresan čipke čežnje čipka
Za uzdarje cviće bokor darja
Pomol haran nježnost slovnu zipka

Mije li san laticama javu
Je li java sanak opjesmila
Kad će javka prozreti osamu
Draž se u riječ od očiju skrila