Proljeće 2008

  UDISANJE
  Wilhelm Lehmann
 
 

Otave miris niz puteljak se širi,
kolovoz je. Nema ni oblačka.
Duž staza blag, lagašan vjetar piri
noseć tako gdjegdje pramen kasna maslačka.

Rat svijeta čili tu usred daleke tame,
Vrijeme je igra leptira, leptir tih.
Mozart je pisao glazbu, Shakespeare drame,
Pa budi spreman počuti njih.

Čupkaju travu krave. Jabuka pada sred mira.
Kroz živicu se more plavi dnom horizonta.
Čujem gdje Don Giovannni na citri svira,
S Porcijom vesla Bassanio iz Belmonta.

I buntovnici mogu pred molbom ljubazni biti,
pa i Timon iz Atene i kralj Lear.
Njih od zaborava njihova patnja štiti.
Nego zbore. Sjedaju u krug gdje tvoj je mir.

Zaostalo vrijeme. Puž oko doma vije
pruge. Kordelijin tih smijeh se glasi širom
kroz stoljeća. Nimalo promijenio se nije.
Mlad sam s njom, prastar s kraljem Learom.

S njemačkog preveo Mario Kopić