Zima 2007

  ULOMCI IZ “DNEVNIKA”
  Slobodan Blagojević
 
 

“Tajna života”
”Mržnja održava. U njenoj kemiji je ’tajna života’” (Cioran). Ništa ne može biti balkanskije od ove istine, za koju Andrić ima točniji izraz - “morbidni vitalizam”.

“Naši ljudi, naši običaji” (Krleža)
Nevažno je da li “naš čovjek” živi u jednoj, pet ili dvadeset država. I za, ne nužno, pronicav pogled on, unatoč svakom svom podržavotvorenju, ostaje “naš čovjek”.

Granična utvara
Tek jasnim potcrtavanjem “identiteta” svakog vjerskog podanika (koji, da se razumijemo, nije osobni, već kolektivni), “omogućit će se mir među nama” veli jedan crkveni činovnik.
Na kakav ga god vjerski “identitet” prisilio, “naš čovjek” izgoni starije nepravde, koje sežu dalje i od pamćenja vjere.

 Ex ossibus ultor
Balkanac je iz kostiju osvetnik, te ništa lakše nego nagovoriti ga na “vijekovne mržnje”.

Promicatelji nesreće
Žudjeli su za stvarnošću koja bi točno odslikala njihov mutni doživljaj svijeta. Kada su je, napokon, dobili, ostadoše zatečeni. Doživljaj se razbistrio u liku i djelu batinaša, derikoža, orobljivača, ponizitelja, oholnika, mrzitelja, potpaljivača javnog mnijenja, palikuća i barutaša, nepatvorenih krvnika i dželata, plaćenih i neplaćenih ubojica, u općoj klimi prijetnji, kinjenja, premlaćivanja – u slici same naravi tog njihovog doživljaja.

Pitanje Sfingi
Kako biti pristojan u okruženju kojem je nepristojnost jedini prihvatljivi način ljudskog ponašanja?

“Prednosti zaostalosti”
Mrze visoku kulturu, jer naziru da bi ona mogla narušiti ugled njihova vitalizma.
*
Primijete li da neko ne suosjeća s njihovim predrasudama, hoće se i potući. Snažnim aperkatima provjeravaju svoje stajalište.
*
Svaka predrasuda proizvod je zakrečenja mozga. Obrana niskog nagona od suda.
*
Više vole prostaka koji ih kinji, nego elitistu koji ih ne primijećuje.
*
Onaj koji ih tlači, bar, pokazuje interes za njih koji, ako ih ko ne tlači, oni ne znaju pokazati za same sebe.
*
Skromnost je ljudska osobina koja herojskom čovjeku (eroičkom čoeku) ostaje ljutom nepoznanicom.
*
Mrze humanizam, jer ih hoće podvesti pod pojam čovjeka u kojem se ne osjećaju svojima na svome.

Etape zastoja
Žele se prepoznati u nečem starostavnom, proteklom, nepovratnom, jer im to u onom aktuelnom nikada ne polazi za rukom.
*
Svaka im je sadašnjost posljedica nekog neuračunjivog poteza od juče.

U neprijateljskom zagrljaju
Jedni drugima ne dozvoljavaju biti išta drugo do puko opravdanje žalosnog stanja u kojem se svi nalaze.

Dušmanska objektivnost
Najveću ćeš im uvredu nanijeti ako ih opišeš, bez pretjerivanja, onakve kakvi su.
Terapeutika zaoštravanja
Izjedala su ga vlastita osjećanja. Nije znao što i kako s njima. Petljavina unutrašnjeg života, individuacija, prava pravcata muka. Slutio sam da u njemu čami neka “šira perspektiva” od pukog individua. I, kad s vrha pade naredba da od sada ne postoje druga, do nacionalna osjećanja on, dok okom trepneš, dojučerašnjeg prijatelja prepozna kao krvnog neprijatelja.    

Stalaktiti i stalagmiti
(Curak i stružnica; Mosur i šmuk)
Zamrznuto osjećanje Balkanca odmrzava se samo pri vatri nacionalnih zanosa u kojima vlada bezdušna sibirska zima.           
Vašar patnje i bola
Može li i patnja biti banalna i vulgarna, ili je ona, bez obzira na oblik koji zadobija, uvijek duboka?
Na primjer, patnja kao naglašavanje vlastitog stradanja, patnja kao dokaz da si baš nju htio, patnja iz navike, jer ti ništa pametnije ne pada na pamet, ljutita patnja, patnja kao duševna hrana, patnja patnje radi, megalomanska patnja, patnja iz inata, patnja koja te terorizira i kojom bi da teroriziraš…
Samo je “naša patnja” sposobna na sebe preuzeti učinkovitost svakog epiteta koji joj se može pridati.

Opravdanje
Ubili ih da se pred njima ne bi brukali.

(Može li mistički izraz biti objektivan u odnosu na zbilju?)
Kad kažemo da ima naroda predodređenih za patnju, to je jedna mistička tvrdnja.
No, neki narodi svojski se trude da joj svojom stvarnošću daju kredibilitet točnog opažanja.

Krepko mračnjaštvo
Organički oksimoron.

Redundanca
Ne možeš reći mahniti nacionalist, jer bez mahnitosti nema ni nacionalizma. Za nacionalistu, čak, ne možeš reći ni mahniti pojedinac, jer u nacionalnom osjećanju nema pojedinca, već samo ishitrenih generalizacija.

Taktike zadrtosti
Uvijek pamti samo ono što je sebi zacrtao. Mada je iskustvo, možda, bilo raznoliko, on se iz njega dogmatski izvukao.

”Tajna života” (2)
Kada god civilizacija zaprijeti zarobljavanjem njihove “duševnosti” u nepozvane forme, daju maha svom neformalnom vitalizmu, i svaka formalna aspiracija kapitulira.
U njihovom vitalizmu ništavilo se osjeća kao kod kuće.

Iskrena podmuklost
Mučni veselnik. Razdragani očajnik. Ljubopitljivi autist. Zloporočni nujnik. Tvrdokorni mekušac. žustri paralitik. Glupi mudrac. Podnevni vampir. Suzni koljač. Živi mrtvac. Sve su to oblici iste neuobličenosti.

Svježe vrelo jalovosti
Nema okvira u kojem će zadobiti sebe i, napokon, reći – to sam ja! U svakom se osjeća osujećenim za neku od neslućenih dimenzija. živi u ljutitoj čami i bjesni na formalnu građu koja ga nikako ne uspijeva apsorbirati.

Uglavljeni otpadnik
Stekao je slavu disidenta kod onih koji su se pravili da ne primijećuju kako je sva ta “disidentska djela” objavio u izdavačkim kućama ideološkog neprijatelja.

Palanka
Osuđeni su da se stalno događaju sami sebi, te uvijek tavore na rubu događanja.

Uzvreli pesimizam
U doba humanizma i prosvjetiteljstva bio ga je glas teškog skeptika. Sam je ostavljao dojam da, odista, ni u što ne vjeruje, da je “vidio sve” i upisao se u nepopravljive pesimiste.
No, ne lezi vraže, dođe doba mobilizacije plemena, kad smrt humanizma postade sveopće poželjna, i on se oglasi ditirambima o preporodu roda, o krupnoj pšenici i modroj šljivi iz rodnoga sela, i bez pardona se stavi u službu novim etničkim zanosima.
Još jedan oporbenik svim realitetima svršio kao Guslač zemljačkog generalštaba.

 

Na rubu
Neprekidno žive u smrtnoj opasnosti od samih sebe.
*
Ako im se ne nametne kakva strana civilizacija, izvjesni narodi ne mogu do živjeti u nedostatku svoje.
*
Iskreni su, tek, kada drugom sasipaju u lice što o njemu misle. Svaka njihova iskrenost samo je nepristojnost više.
*
Ne traže tvoje snebivanje, već apsolutnu ubijeđenost, kako bi te lakše mogli ili zavoljeti, ili zamrziti. Čovjek koji dvoji, ne uklapa se u njihove potrebe.
*
Apsurd može imati smisla samo tamo gdje se smisao uvažava.         
*
Ne samo u naciji, ni u državi ne vide sporazum, već sudbinsku datost – potrebu da im neko zagorčava život.
*
Religija – opijum za narod. Ideologija – kokain za sljedbenike. Nacija – gnojivo za đubrenje.

Bog zemljak
Ophrvan etničkim postulatom svoga postojanja, taj ih bog uvijek dovodi u nepriliku čvrstog vjerovanja u koješta.

Organska sinestezija (Kalemarenje)
Impulsivni jogin, brbljivi zavjetnik šutnje, prežderani asketa, svadljivi svetac, usrdni mrzitelj, podla tuga, sikćuća sućut, glupo pametovanje, depresivni entuzijazam i potištena huja.

Rupa u mislima
(”Reče mi jedan čoek”)
Čuvaj se svakog ko povlađuje mentalitetu, a naročito onoga ko se u to uživljava!
*
Ideal južnoslavenskog inteligenta je da obnaša vlast, a da ga svi smatraju oporbenjakom.
*
Kad mu ubojita riječ zakaže, pretuče prvog ko mu pod ruku dođe.
*
Skrivali su osobne mane, sve dok u njima nisu prepoznali nacionalne vrline kojima se sada javno ponose.

Orošeni oroz
Svako napištoljeno mišljenje odraz je neke sjetne apstrakcije.

Napredovanje nazadnosti
Ko, ono, reče da će balkanske ubojice osvježiti Evropu i da će to biti njeno posljednje poniženje…i tako dalje?
Nedavno, pomenuti iskazaše sve zalihe svoje svježine. Sada smo u stanju iščekivanja hoće li i drugi dio tvrdnje dobiti na težini.

Po Arhimedu
Svaka država potopljena u istinu istisne onoliko laži kolika joj je biračka masa.
           
Urođena žica
Osjećaju se zapostavljenim čim im se ne dozvoli da sve druge potčine sebi.
                       
Maheri nedozvanosti
Životna radost ih uznemiruje, te dobro paze da joj ne daju pobliže. Ako ih neko nagovori na imitaciju sreće, znat će je najprobranijim riječima ocrniti. A, ukoliko se radost osili, vješti provedbi žalosti, kao iz rukava sipat će nesreće. Nekom život, naprosto, ne pristaje.

Ako sam, znači jesam
Osjećaju, misle i rade u pravcu ukidanja i eliminiranja svega onoga čime se oni ne bave ili, ako se baš time bave, svih onih koji su se usudili istim pozabaviti. Motiv? Odstranjenje takmaca i iskorjenjivanje takmičenja. Sam agon je neprihvatljiv.
Ni najučeniji među njima ne podnose nikakve suprotnosti, a nemoli da uživaju u njima. U njihovom mentalnom stanju nema mjesta za tuđu aproksimaciju.

Rečeno neporečeno
Ne smeta mi što imaju takva gledišta, već što njima hoće izbrisati sva ostala.

Nelagoda od evolucije
Razum doživljavaju kao “truli kompromis”, nešto što im oduzima njihovu posebnost.

Ne, no ćeš mi ti reći
Naš, nazovimo ga tako, intelektualac teško se prihvata upravo onoga što čini intelektualca - cogitatio, a contemplatio mu ostaje tamnom nepoznanicom. Čak na nivou sensusa on se ne zamara intelektualnom percepcijom činjenica, te mu ne ostaje drugo do da stvar “proosjeća” i nekome, oko nečega, nešto u brk skreše.

I mi konja za utrku imamo
Stalna i neprekidna zavada je najpotpunija forma balkanskog doživljaja vlastitog doprinosa riznici svjetskih događaja.

Zadrigla omaška
Filozof (na primjer, Hegel, Heidegger…) zna da identitet ne može postojati bez razlike.
Domaći pjesnik, međutim, kaže: “Ko uspostavlja razliku u nacionalnom identitetu, najveći je šovinista!”Što će reći da je sama priroda identiteta, koji ne može postojati bez razlike, šovinistička. Kako nazvati čovjeka koji se prirodi stvari ovako obraća?

Cogito, ergo nemoj da ti ja tamo dolazim!
Ko im je prišao kao kartezijanac nagrabusio je. Razulare se kad vide da ne suosjećaš s njihovim neznanjem. Descartes? Kao da si im opušak ugasio na koži.

Otpornost materijala
Čim osjete da im neko stilizira sirovu stvarnost u kojoj žive, oni je još više posirove i otkriju svu naivnost takvih pokušaja. U njihovu okruženju stilizacija je neodrživa.

Progorjelo mjesto
Iza svakog nacionalnog osjećanja krije se neko loše raspoloženje, neka osobna nedorečenost.

Milo za drago
Volja kojoj nijedan oblik ispoljavanja ne prija, osuđena je na maglu vlastitog doživljaja.

Bez ljutnje!
Ako bi neko prigovorio da ne mogu poreći nacionalno, ideološko, klasno osjećanje većine ljudi, molim, nisam ni imao namjeru poricati, već, upravo to istaći kao razlog zaostajanja za ljudskim mogućnostima.

Kosturnica
Iz roditeljskog oka kanu, još, jedna nacionalno osviještena suza.

Zagoretina
Ma kojim ga dubljim uvidom u dinamiku političkih kretanja filozof historije ili poznavalac ljudi pokušali razumjeti, fašist je jedna, i filozofski i ljudski, nesnošljiva pojava.

Grupna seansa
Nacionalno emancipirana psihoza.

Bliskost nespojivog
Osvetnički oprost, beskrupulozna naivnost, metafizičko prostaštvo, čangrizavo oduhovljenje, retrogradno napredovanje, potmuli zanos, bijeli ugalj, crni snijeg.
Ridanja što zaboraviše na predmet svoga plača, uskukana nada, bodro beznađe, klevetnička apologija, netrpeljiva tolerancija, nijema vriska, oblačna vedrina, smrznuta vatra – sve su to oblici istog prenemaganja.

Tragedija
Tragično doživljavanje svijeta bez dubine tragičkog osjećanja, tragični život bez filozofije tragedije, dovodi do groteskne situacije.

Dvostruki standardi
Radost balkanskog provincijalca da je neko iz njegova plemena u bijelom svijetu postao neko i nešto, nikada ne može ugroziti njegovu mržnju prema bijelom svijetu.

Faktotum
Kada god osjete manjak vlastite sudbine, masakriraju činjenice.

U laži su kratke noge
Nacija je tvorevina duhovnih skorojevića, mističkih populista, narodnjačkih romantičara. I, ma koliko se trudila postati racionalna i svjetska, ne može sakriti svoje mističko i grmaljsko porijeklo.

Bježite, miševi!
Do uspjeha mu je stalo samo kao do sredstva uvrede onima kojima to nije pošlo za rukom. Svi njegovi uspjesi su krajnje netrpeljivi.

Ustrojnost
Balkanski pojedinac može postići sve, ali je to, još, uvijek premalo za ono što skup balkanskih nepojedinaca može uništiti.

Kuda svi
Osjeća se uljezom u vlastitoj prošlosti. Toliko su je rearanžirali da se u njoj, više, ne može prepoznati. Ljudi kod nas vole da im svaka nova vlast dadne smjernice kako da lažu svoje iskustvo.

Na krilima potonuća
Ležerna mržnja, plahovita uzdržanost, minuciozni vandalizam.

Urokljivo zumiranje
Odbojna usrdnost, ohola pokunjenost, razgoropađena utučenost, zdrava bolest, prevrtljivi apsolut, egzaltirana mrtvačnica, ubitačno dosadna ekstaza.

O sličnosti i razlici
Istinskim razlikama nije stalo do dokazivanja istih, jer je to, pri istinskim razlikama, očigledno.
Male razlike moraju se, naprotiv, dobro potruditi oko svojih očiglednosti, čije stalno napeto, žučljivo i zagrižljivo dokazivanje potpuno zamagljuje smisao različitosti.

Tuga i opomena
Nakon svake nacionalne revolucije život se nastavlja na ruinama njena uspjeha.

Jedan od zakona prirode
Bez ironijskog odnosa prema sebi postajemo vlastiti podvodači.

”Vrijeme zla”
Ima pisaca koji ponižavaju neku kulturu, time što postaju njeni značajni predstavnici.

Transpozicionirani jed
I filozofija rezignacije na Balkanu ima sve odlike pobune i poziva na oružje.

”U dolapu”
Civilizacija im trn u oku, a znaju da bi im restauracija divljaštva odnijela i cijelo oko. Što da žele? Za što da se bore?

Privlačnost izlišnosti
Najnepotrebnije stvari im najuspješnije polaze za rukom.

”Tu, oko nas”
Pobuna korijenja protiv raskrošnjavanja stabla, etničke čistote protiv ljudskog bića.

Geologija stiha
Kad bi kamen pisao poeziju, izražavao bi se desetercem.
Finalni test
Kada neki narod dobije neodoljivu potrebu da ga drugi vole, a ima, u tom pogledu, svoje jake sumnje, on instinktivno na svoje čelo dovodi barabu, koja će iskazati njegove najgore osobine. Ko ga, tada, ne zavoli, pokazao je svoje pravo lice. Sumnje su se obistinile.

Ispod praga
Moralno preispitivanje dolazi, tek, pošto zlo udari svoj pečat u cijelu aferu. Ali ima i onih koji se u zlu osjećaju najmoralnije.

Razumijevanje
Nisu spremni sa sobom se suočiti, jer slute u tome neku zamku.

Svijet kao izdaja i zasjeda
Shvataš zašto mrze one koji im idu uz dlaku, ali otkud mržnja na one koji im ispunjavaju hirove, i ne protivriječe. Odnekud im se nameće da bi ih ovi htjeli navesti na blag pogled, toplu riječ, ganuće, i razvodniti kiselinu u kojoj ključa njihov pogled na svijet.
           
Ogrlica
Civilizirani rasist. Patriotska mržnja. Sućutna zluradost. Surovi dobročinitelj. Bundžijska poniznost. Ludilo provincijalnih karizmata.

Stjenovito valovlje
Iz svoje diluvijalne čame i prahistorijske dosade izvlačio se, samo, za akutnih napada samosažaljive tuge, kada bi, sa suzom u oku, zaželio nekome razmjestiti kosti.

Nošnja apsoluta
Nacionalno biće? Uzurpacija kategoričkog imperativa od jednog provincijalnog epiteta.

Oduševljenje daždevnjaka
S promjenom režima mijenja svoja “najdublja uvjerenja”. Uvijek je u prvim redovima opravdavanja terora vladajućih ideja i gledišta.

Chip
”Svet hoće da nam promeni čip,” naljutio se domaći pjesnik – ne primijećujući da je za suštinu onoga “što je naše,” upotrijebio riječ upravo onoga koji bi da nas remontira.
Da je rekao črnožolčje, zvjerinjak, bezakonje, razumjeli bismo o čemu priča.

Književni žiranti
Nekada je pisao romane u ime generacije. Sada ih piše u ime nacije. Nikada nije imao svoje ja, da i u njegovo ime koju kaže.

Batinaška divinacija
Zagovara permanentni rat, nasrtanje naroda jednih na druge, opću zemaljsku makljažu kao jedino prirodno stanje u čovječanstvu. Opstanak, po njemu, nije ugrožen sve dok postoji neko ko će se s nekim potući.

Sveprisutni pustinjak
U kući jezika i duha truje i zagađuje, a okućnicu drži na nišanu. Sanja o eksplozivu kojim bi raznio horizont, o detonaciji kojom bi izbrisao zbilju.

Milo za drago (2)
Oni, već, dugo ratuju protiv činjenica, ali im činjenice nikad ne ostanu dužne.

Vitalni doprinos
Ubija u svrhu dokazivanja vlastite životnosti.

Komotna stiska
Nemušta razvezanost jezika. Zaboravno sjećanje. Vitlanje nepokreta. Njegovana zapuštenost. Lavež grobne tišine.

Na dolje
Svako “vraćanje korijenima” sanja satrapske utopije.

Monokrona empatija
Ako nisi, na dlaku, isti kao oni, njima se ničim ne možeš dokazati.

Repriza posljedica
Snovi o boljoj budućnosti na koncu se uvijek zateknu postrojeni pred streljačkim odredom najgore prošlosti.
*
Ko god pokazuje i najmanje znake ljudskosti, otpadnik je od njihova osjećanja stvarnosti.
*
Inat je jedini oblik osvete pristupačan nemoći.
*
I njihov je ponos, tek, forma samoponiženja.

Planetarna razdaljina
Kako mogu naći zajednički jezik onaj kojemu je patnja duševna hrana i onaj koji je se stidi kao nečeg nepristojnog?