Zima 2007

  UZ ŠESDESETI ROĐENDAN
  Nermina KURSPAHIĆ
 
 

"Oni koji prate naš kulturni, a u njemu naročito umjetnički, odnosno književni život, osjetili su potrebu usredsređenijeg, svestranijeg bilježenja svekolikih njegovih pojava; bilježenja koja će u jednu ruku pomoći kulturnom uzdizanju širokih narodnih slojeva radi kojih taj život i postoji, a u drugu, koja će podržati one koji se u izvjesnoj mjeri, posredno ili neposredno, njime bave, ili u njemu sudjeluju... Prihvatajući se tog zadatka ODJEK će se truditi da prati kulturni život kako Sarajeva i Bosne i Hercegovine, tako i cijele naše zemlje, pa – dokle dosegnu njegove mogućnosti – i inostranstva, osobito bratskog Sovjetskog Saveza, te slovenskih i ostalih naprednih zemalja; sve u svemu trudeći se da – skromno, koliko mu date prilike dozvole, zaista bude odjek kulturnog života.”
Ovako je pisao Marko Marković, “sin uglednog opančara iz okoline Foče” (ovo spominju urednici ODJEka, u nekrologu za M. Markovića, iz 70-ih godina prošlog stoljeća), prvi glavni i odgovorni urednik ODJEKa, u svom prvom uvodniku iz 1947. Od te godine počeo je neprekidni život ODJEKa, revije za kulturu, umjetnost, nauku i društvena pitanja, jedinog časopisa ove vrste koji ni u ratu s kraja prošlog stoljeća nije prestajao izlaziti. Naravno, i na sreću, stvari se nisu odvijale onako kako je predviđao i želio M. Marković. “Široki narodni slojevi”, niti tada, niti poslije, a vjerojatno i nikada nisu, niti će se “kulturno uzdizati” čitajući ODJEK i slične sadržaje. Još jedna želja prvog urednika propala je već slijedeće godine. “Bratski Sovjetski Savez”, od '48. godine postao je mrski neprijatelj čije se neprijateljsko lice trebalo dokazivati “posredno i neposredno”, svim “raspoloživim mogućnostima”. U želji da se podsjetimo svega toga, uplovili smo u ODJEKovu prošlost, ponovo smo prelistali ODJEKovu arhivu, od 1947. do danas. Utisci nakon tog vremeplova su jedinstveni, znakoviti, i višestruko vrijedni. Dragocjen je uvid u imena, broj i značaj autora i njihovih priloga objavljivanih u ODJEKu. Važno je reći da su i Ivo Andrić, Miroslav Krleža, Meša Selimović, Mak Dizdar, Ranko Marinković, Ivan Focht, Vanja Sutlić, Radomir Konstantinović, Danilo Kiš, Kasim Prohić, Mithat Begić i mnogi drugi pisali za ODJEK, i više od toga – učestvovali direktno u njegovoj uređivačkoj politici. U ODJEKu su se vodile važne polemike; o jeziku, povijesti, biću bh. društva, njegovom identitetu, složenosti, u sklopu veće cjeline (ex Jugoslavije), ali i svjetskog konteksta. U ODJEKu su se pratila kulturna dešavanja, književna produkcija u ex Jugoslaviji ali i u svijetu. Zadivljujuće je koliko je ODJEK, u tom vremenu ideologiziranog mišljenja, donosio i uspijevao biti up to date sa svim što je relevantno u kulturi i mišljenju. Tako je naprimjer rahmetli Fuad Muhić u svakom broju ODJEKa (koji je prije rata izlazio petnaestodnevno!) objavljivao po jedan prikaz iz najnovije produkcije mnogobrojnih izdavačkih kuća iz cijele bivše Jugoslavije. A one su objavljivale djela ne samo autora koji su pisali, na tada zvanom hs/sh jeziku, već i mnogobrojna djela suvremenih i svjetskih klasika. Po onome kako su čitatelji ODJEKa, i to ne samo oni poznati, reagirali na te prikaze i napise, možemo zaključiti da je, ipak među “širokim narodnim slojevima” postojala veća kultura čitanja i razmišljanja, kritičkog percipiranja nego danas. U ODJEKu su se organizirali skupovi na kojima se diskutiralo o važnim temama iz raznih oblasti. Učesnici tih razgovora bili su najugledniji autoriteti iz oblasti o kojima se raspravljalo... Od svega toga, i za svim tim osjetite tugu i žal.
Ali, uvid u arhivu ODJEKa otvara i druga mnogobrojna, podjednako zanimljiva pitanja, pa i mogućnosti. Omogućava vam, recimo da na primjerima pojedinačnih diskursa i njihovih transformacija, prilagodbi aktualnim trenucima, steknete uvid u odlike tih aktualija, ali i karakter samih autora. Iznenadilo bi vas saznanje koliko mnogo konvertita obilježava našu prošlost, ali i sadašnjost. Sa koliko strasti i odanosti marksizmu su pisali mnogi i sada živući autori, o naprimjer TV, drami, povijesti, književnosti. Ti bivši strastveni marksisti sada su se rasporedili na razne strane. Neki su stigli do Haaga, neki su tek na listama traženih ratnih zločinaca, neki su prominentni nacionalisti; danas su to redovni posjetioci džamija i crkava. Ono što danas govore posve je drugačije od onoga za što su se zalagali podjednako žustro prije dvadesetak godina. (Ne vjerujte konvertitima, pisao je Freud!)

Još mnogo mogućnosti nudi nam podsjećanje na prošla izdanja ODJEKa. Iz njih ne samo da saznajete kakva vremena su nam prethodila, nego i kakvi ljudi, sa kakvim etičkim, antropološkim svojstvima su bili dio tih vremena. Baš zbog toga, nastojat ćemo, ne samo u ovom, uvjetno rečeno jubilarnom broju podsjetiti se nekih od tih tekstova i autora.