Jesen 2007

  SHINGON BUDIZAM I ISLAM: SLIČNOSTI U POJMOVIMA POSTOJANJA I SVRHE LJUDSKOG STANJA
  David Buchman
 
 

Budizam: temeljna učenja i različite škole
Budistička učenja kazuju da je ovu religiju utemeljio Buddha Sakyamuni prije 2500 godina u provinciji današnje sjevernoistočne Indije. Učenja Sakyamunija su razvijana u tri glavna ogranka: theravada, mahayana i vajrayana. Ovi ogranci sadrže različite škole ili loze koje se razlikuju po svojim interpretacijama Sakyamunijevih temeljnih učenja: samsare, nirvane i osmorostruke staze.
            Cilj svakog budiste je da dosegne stanje bića koje se zove nirvana na sanskrtu, a što doslovce znači „postati ugašenim“ iz naših sebičnih strasti i neznanja. Nirvana je prevođena kao „prosvjetljenje“. Sakyamuni je postigao ovo stanje i tvrdio je da samo u nirvani osoba doseže istinsku zbiljnost, spoznaju i sreću. Sakyamuni je kazao da, iako postoje brojni stupnjevi nirvane, većina ljudi nikada ne dosegne ni najniže stupnjeve, već radije ostaju biti u stanju neznanja, ne-zbiljnosti, i patnje koja se naziva samsara na sanskrtu, što znači „beskrajni krug“ i ukazuje na bezbrojna ponavljanja rađanja, smrti i ponovna rađanja svih neprosvijetljenih stvorenja unutar nezbiljskog i k tomu još krajnje bolnog postojanja. Izuzev prosvijetljenih, svako je biće osuđeno da bude ponovo rođeno u jednom od beskrajnih svjetova univerzuma, vidljivog ili nevidljivog. Takovrsna osjećajna bića uključuju božanstva, đavle, duhove, biljke, insekte, životinje, ljudska bića te, prema nekim budističkim školama, čak i beživotne predmete.
            Sakyamuni je uvidio da su patnja, ograničenje i bol samsare uzrokovani neznanjem i slijepim strastima osjećajnih bića. Jedini način da se okonča ova patnja jeste da se prekine samsara i postigne nirvana kroz slijeđenje učenja (na sanskrtu dharma) onog koji se već oslobodio. Osjećajno biće koje je dostiglo najviše stupnjeve nirvane naziva se „Buddha“, koje je „probuđeno“ iz neznanja i patnje samsare u spoznaji i samilosti nirvane. Dharma je kodificirana u djelima koja se nazivaju sutre, koje se pobrajaju u hiljadama i variraju od škole do škole.
            Theravada, mahayana i vajrayana se razlikuju po tome kako se koncepti samsare i nirvane interpretiraju i po tome kako se prakse osmorostrukog puta izvode. Jedinstveni aspekti shingon učenja i to kako se uspoređuju sa sličnim islamskim pojmovima bolje se razumijevaju u svjetlu razlikovnosti među tri glavna ogranka.
            Theravada dokazuje da se samsara i nirvana najbolje razumiju kao odvojite zbiljnosti. Uz to, theravada tvrdi da samo nekolicina ljudi, koji istinski odbace svijet da bi postali redovnici i redovnice, imaju mogućnost postizanja nirvane. Konačno, theravadisti kažu da je jedino Buddha za naše razdoblje Sakyamuni, i da niko drugi ne bi trebao biti od važnosti. Oni ograničavaju sutre na one napisane na paliju, mrtvom indijskom jeziku povezanim za sanskrt. Theravadisti tvrde, uz puno neslaganja od strane drugih škola, kako su pali tekstovi najstariji i najautentičniji od Sakyamunijevih sutri.
            Mahayana se pojavila kasnije i dokazuje da samsara i nirvana nisu odjelite stvari; one su dvije strane jedinstvene zbiljnosti. Sukladno dobro znanom mahayanskom aforizmu: „samsara je nirvana, a nirvana je samsara“. Mahayanisti tvrde da pored Sakyamunija, postoje i druge Buddhe i skoro-Buddhe (Bodhisattve), koji, kada ih se zazove, mogu pripomoći čak da i svjetovnjaci postignu nirvanu. Otuda, mahayana učenja tvrde da mogu pomoći ljudima da postignu nirvanu iz theravada učenja. Mahayana škole koriste brojne druge sutre, koje su se pojavljivale stotinama godinama nakon Sakyamunijeve smrti i koje su napisane na jezicima kao što su sanskrt, kineski, burmanski i tibetanski, između ostalih.
            Budisti se ne slažu o tome da li je ili ne vajrayana ogranak budizma, ili drugi oblik mahayane. Međutim, za shingon budiste, vajrayana je različita od mahayane kao što je mahayana od theravade. Shingon škola se slaže s ovim dvostrukim mahayanskim samsara/nirvana konceptom zbiljnosti, ali naglašava nirvana aspekt egzistencije nad njezinim samsaričkim pojavljivanjem. Stoga, svi čulni aspekti samsare koji, sa stajališta drugih škola, vode slijepoj strasti i neznanju – i od kojih bi se trebalo odalečiti u našemu svakodnevnom životu – transformiraju se pod vajrayana praksom i vjerovanjem u podršku za praktičara kako bi postigao nirvanu. Naprimjer, seksualni odnosi, koji se u drugim školama posmatraju kao aktivnost koja nas drži u samsari, mogu, unutar strogih vajrayana rituala, voditi praktičara prosvjetljenju. Vajrayana učenja posmatraju samsarički svijet kao izravnu refleksiju i podršku nirvani. Svi ljudi mogu postići nirvanu u svojemu životu bez obzira kako loše bilo njihovo ponašanje, kako snažne bile njihove slijepe strasti i kako neprosvijećeni bili njihovi umovi.
           
Shingon budizam: „postizanje prosvjetljenja upravo s ovim tijelom“
Shingon budizam je među najstarijim japanskim školama budizma koje su postojeće danas. Utemeljio ga je dobro poznati kulturološki heroj Kukai (umro 835.) u 9. stoljeću na planini Koya, gdje je uspostavio još uvijek aktivni središnji samostan. Shingon posjeduje preko milion japanskih sljedbenika i smatra se vajrayana školom budizma, koja je slična po svjetonazoru tibetanskoj lozi budizma i određenim učenjima i praksama japanske tendai škole. Shingon budizam temelji svoja učenja na dvije kasne mahayana sutre, koje su nazvane „dijamantski vrhunac“ i Mahavairochana. Kukaijeva se vizija izvodi iz njegove interpretacije ovih dviju sutra.
            Vajrayana škola posmatra sve aspekte samsare kao potencijalno pozitivne podrške koje vode nirvani. Ovom je stajalištu Kukai dao snažan izraz  kazavši da „nirvana može biti postignuta pomoću ovog samog tijela“ (sokushin jobutsu). Sukladno njemu, druge budističke škole posmatraju tijelo kao ono koje predstavlja najgore aspekte samsaričkog postojanja: tjelesne požude, senzualnost i emocije se moraju kontrolirati, te čak poreći kako bi se ukrotila slijepa strast koja je u njemu urođena. Uz to, „tijelo“ u obliku fizičkih čulnih percpecija, kao što su vid, dodir, miris, sluh, oskvrnjujuće su opasni na putu prosvjetljenja. Kukai je promovirao radikalnu ideju u svojemu kazivanju da se „prosvjetljenje može postići ovim samim tijelom“: sama stvar koja nas drži u samsari postaje prosvijetljena.
            Za Kukaija riječ „tijelo“ je polisemična; ona ne ukazuje samo na negativno ne-nirvaničko fizičko tijelo, već na cjelokupno biće osobe, vidljive i nevidljive aspekte pojedinca. U japanskom je izrazu Kukai upotrijebio izraz sokushin jobutsu („postizanje prosvjetljenja samim ovim tijelom“), gdje je riječ za tijelo shin, koja je isti glas za japansku riječ za „srce“, izvor nevidljivog aspekta ljudskog bića. Kada Kukai kaže da se  nirvana može postići ovim „samim tijelom“, on podrazumijeva da cjelokupna ljudska zbiljnost, srce i fizičko tijelo, doseže nirvanu.
            Još važnije, kada Kukai kaže „tijelo“, on ovo kaže unutar kompleksne metafizičke i kozmološke sheme, u kojoj koncept i pojam „tijela“ igra glavnu ulogu. Slijedeći vajrayana učenja, Kukai je tvrdio da cjelokupno postojanje nije ništa doli hijerarhija stupnjeva nirvane. On je zamišljao ovu nirvaničku hijerahiju na dva nova načina. Prvi, nirvana posjeduje najveći antropomorfički izvor nazvan Dainichi Nyorai – japanski izgovor kineskog prijevoda jedne druge sanskrtske riječi za nirvanu koja je nazvana mahavairochana, isto ime kao naslov jednog od dvostrukog izvora sutri shingon budizma. Dainichi Nyorai znači „veliko sunce koje obasjava sviju“, i personificirani je oblik nirvane koja stvara svijet, i uči da je dharma za osjetilna bića koja je stvorila.
            Drugi, Kukai kaže da su univerzum i sva postojeća bića unutar njega hijerarhija „tijela“ koja odražavaju i koja se izvode iz pojedinačnog „tijela“ Dainichi Nyorai-ja. Odnos između „tijela“ univerzuma i „tijela“ Dainichi Nyorai-ja može se posmatrati s dva različita stajališta. Prvo je ono o samom Dainichi Nyorai-ja, i ono izjednačuje „tijela“ univerzuma sa „tijelom“ Dainichi Nyorai-ja. Ova je zamisao bila tajno učenje, u japanskom mikkyo-u. S ovog stajališta ne postoji dvojnost u egzistenciji, sve je Dainichi Nyorai i nikada nije bilo što drugo. Sve je nirvana, i ne postoji istinska samsara, „nirvana je nirvana“. Drugi način da se iskaže ovo stajalište jeste da se kaže da je Dainichi Nyorai samsara „tijelo“  samog samoraskrivajućeg Dainichi Nyorai-ja samome sebi u obliku drugih „tijela“ zbog samog sebe. Postizanje prosvjetljenja s ovim „samim tijelom“ jeste samoraskrivanje Dainichi Nyorai-ijevog „tijela“/“tijela“ u postojanju.
            Drugo stajalište smješta dvojnost između izvora postojanja, s jedne, i heijerarhijske manifestacije odraza u ogledalu ovog izvora, s druge strane. Kukai naziva ovu perspektivu „javnim učenjima“, u japanskom kengyo-u. On izjavljuje da samsara nije Dainichi Nyorai i da nikada ne može biti; umjesto toga ona odražava svoju zbiljnost u tijelima osjetilnih bića. Svako tijelo – svaka stvar u postojanju – jeste refleksija drugih „tijela“, koja sežu unazad do izvora tijela, Dainichi Nyorai-ja u samom sebi. Ova su tijela poredana u hijerarhiji egzistencije koja je utemeljena na prosvjetljenju: ta tijela koja bolje odražavaju prosvijetljenu zbiljnost „izvora tijela“ su viša i zbiljskija. Cilj praktičara je da  učine da njihova tijela savršeno odražavaju  tijelo Dainichi Nyorai-ja i da zadobiju najviši mogući stupanj prosvjetljenja. Shingon budisti postaju odraz Dainichi Nyorai-ja, ali nikada ne postaju on sam.
            Kukai je dokazivao da su obje perspektive istinite, ali je kazao da tajno učenje, mikkyo, jeste tačniji opis zbiljnosti od javnog učenja, kengyo.

Metafizičke korespondencije: Bog i Dainichi Nyorai kao izvor bića i spoznaje
Kukaijeva je metafizika, kozmologija i opis postizanja prosvjetljenja sličan islamskim koncepcijama Boga, univerzuma i sufijskom cilju postajanja Savršenim Čovjekom, napose kada se posmatraju u pojmovima ideja takvih sufijskih mislitelja kao su Ibn 'Arabī (umro 1240.) i Abū Hāmid al-Ghzālī (umro 1111.).
            Ono što je najzačudnije u svezi s Kukaijevim učenjem jeste opredmećenje nirvane u obliku antropomorfičnog bića nazvanog Dainichi Nyorai koje stvara univerzum i naučava dharmu. U budizmu, vrhovna zbiljnost obično nije karakterizirana kao objektivna zbiljnost izvan ljudskog iskustva, nasuprot islamskom konceptu Boga. Vrhovna je zbiljnost u budizmu neopredmećena i iskazana kao izravno iskustvo, kao što to ime nirvana implicira. Određena budistička učenja doista objektiviziraju vrhovnu zbiljnost, ali takovrsno opredmećenje poprima oblik brojnih Buddha koji posjeduju različite funkcije u održavanju samsaričko/nirvaničkog kompleksa zbiljnosti. Ideja o jedinstvenom svemoćnom biću, kao izvoru nirvane, nije naglašena u budističkim učenjima.
            Za Kukaija uloga i funkcija Dainichi Nyorai-ja usporediva je islamskim pojmovima Boga. Qur'an i hadīth tvrde da je Bog jedinstveno vrhovno biće, izvor cjelokupne svjetlosti i bića u postojanju, stvoritelja svega „što je drugo osim bog“, ma siwa Allāh, i pošiljatelj glasonoša i poslanika svim ljudima kako bi ih informirali o njihovim sretnim konačnim ciljevima (bashara) i upozorili ih (nadhara) na kaznu ukoliko ne slijede istinu.
            Sljedeći tradicionalni shingon komentar o dvije glavne karakterisitke Dainichi Nyorai-ja, „veliko sunce koje sviju obasjava“, koristi metafore svjetlosti i sličan je muslimanskom opisu Boga. Ova svjetlosna slika Dainichi Nyorai-ja slična je al-Ghazālijevom komentaru o ajetu svjetlosti (Qur'an, 24:35), koji je ustanovio metafiziku koja izjednačava svjetlost sa Bogom. Ovdje Kur'an izjavljuje da je „Bog svjetlost nebesa i Zemlje“, a u al-Ghazalijevom djelu Mishkat al-Anwar , on interpretira „svjetlost“ tako da označava spoznaju i biće. Stoga, cjelokupna spoznaja i postojanje koji se nalaze u univerzumu nevidljivi u nebesima i vidljivi na Zemlji nisu ništa drugo doli nejasne refleksije Božije spoznaje i postojanja. Slično tome, svjetlost Dainichi Nyorai-ja je izvor sveg bivstvovanja i spoznaje.
            Sukladno Kukaiju, za razliku od fizičkog sunca koje obasjava i stvara sjenku, Dainichi Nyorai uvijek obasjava sve bez da baca sjenku. Ova prva karakteristika objašnjava da Dainichi Nyorai-jevo svjetlo „stvara“ sve stvari u samsari bez razlike. Kao što svjetlost fizičkog sunca obasjava sviju, jednako tako svjetlost postojanja Dainichi Nyorai-ja daje egzistenciju svim stvarima. Svjetlost je izjednačena sa bićem, a svjetlost Dainichi Nyorai-ja izvor je egzistencije. Kao stvoritelj, Dainichi Nyorai-jeva svjetlost stvara kozmos. Isto kao što muslimanski Bog stvara univerzum iz svjetlosti Svojeg Bića.
            Drugo, poput fizičkog sunca koje pomaže životinjama i biljkama da rastu pomoću njegove svjetlosti, Dainichi Nyorai obasjava sve i pomaže svim stvarima da izrastu u svoje originalno stanje prosvjetljenja. Ovo drugo objašnjenje imena Dainichi Nyorai objašnjava njegovu funkciju kao propovjednika dharme tako da stvorenja, koja je stvorio, mogu aktualizirati svoje urođeno prosvijetljeno stanje. Ovdje, svjetlost Dainichi Nyorai-ja jeste jednaka spoznaji. Ova zadaća Dainichi Nyorai-ja usporediva je s muslimanskim Božijim slanjem glasonoša i poslanika ljudima kako bi se mogli podsjetiti da zazbilje ulogu namjesništva (khalāfa) koja im je prirođena. Stoga je svjetlost Dainichi Nyorai-ja spoznaja egzistencije.
            Kukaijeva koncepcija samsare i nirvane je jednako tako slična Ibn 'Arabijevom metafizičkom razumijevanju odnosa između Boga i svijeta. Za Ibn 'Arabija, univerzum je posmatran sa dva stajališta: on je Bog i nije Bog. Sa stajališta „on nije Bog“, univerzum je viđen kao taman, nespoznatljiv, bez istinskog bića, te suprotan istinskoj radosti i sreći. Ova je perspektiva slična budističkoj koncepciji svijeta kao samsare, kao u Kukaijevom javnom (kengyo) učenju da je samsara samo odraz Dainichi Nyorai-ja. Međutim, sa stajališta „on je Bog“, univerzum je viđen kao stupnjevi (darajāt) božanske svjetlosti – bića i spoznaje – i sposoban je voditi ljude ka istinskoj sreći. Ova se perspektiva pronalazi u mahayani i vajrayani koncepcijama o tome da je univerzum nirvana, ili radije „samsara je nirvana“. Univerzum je tijelo Dainichi Nyorai-ja.
            I kao što je Kukai posmatrao univerzum sa samsaričkog/javnog stajališta, uz to naglasivši i govoreći o nirvaničkim/tajnim (mikkyo) aspektima više negoli o njegovim negativnim komponentama, jednako je tako Ibn 'Arabī govorio o oba aspekta kozmosa, potrošivši uz to puno vremena opisujući što univerzum znači iz perspektive „on je Bog“. Iz perspektive „kozmos je Bog“, Ibn 'Arabī je tvrdio – na način sličan Kukaiju – da je univerzum samoraskrivanje (tajallī) Božijih imena i atributa (asmā wa sifāt), te da su tada sva stvorenja „učinci (af'āl) božanskih imena i atributa. Univerzum, kao Bog, jeste odraz u kojemu Bog projicira svoje biće beksonačnim i bezbrojnim stvorenjima postojanja, koja nisu ništa drugo doli manifestacije Njegovih imena i atributa. U sljedećem odjeljku, Ibn 'Arabī izražava ideju da je biće univerzuma zbiljska transkripcija Božijeg vlastitog bića, te da Bog zadobija spoznaju o samom Sebi kroz konstantno pronalaženje Sebe s univerzumom.
            Kozmos je božanska transkripcija (nuskha) na obliku Zbiljskog (Bog). Otuda kažemo: Božija spoznaja stvari jeste Njegova spoznaja Sebe. (II 390:35).
            Zbiljsko (Bog) zna Sebe, On zna kozmos iz Sebe, i On je uveo kozmos u postojanje na Svoj vlastiti oblik. Otuda je on ogledalo unutar kojeg On vidi svoj vlastiti oblik. (II 326:26)
            Slično, ova koncepcija univerzuma kao odraza Božijeg je slična Kukaijevom pojmu o tome da se univerzum sastoji od „tijela“ koja odražavaju „tijelo“ Dainichi Nyorai-ja i da univerzum nije ništa drugo doli raskrivanje Dainichi Nyorai-ja samom sebi.
                                                                        S engleskog preveo: Nevad Kahteran
Tekst u integralnom obliku možete čitati u štampanom izdanju Odjeka.


Kasulis, Thomas P., „Reality as Embodiment: An Analysis of Kukai's Sokushinjibutsu and Hosshin Seppo“ u: Religious Reflections on the Human Body, ed. Jane Marie Law (Bloomington, IN: Indiana University Press, 1995.).

Watanabe, Buichiro, “Attaining Enlightenment With this Body”: Primacy of Practice in Shingon Buddhism on Mount Koya, Japan (neobjavljena disertacija, UMI, 1999.).

Al-Ghazali, Muhammad, Al-Ghazali: the Niche of Lights, uporedni englesko-arapski tekst, preveo, uvodnik napisao i bilješkama popratio David Buchman (Provo, Utah: Brigham Young University Press, 1998.)

Ibid.

Chittick, William C., The Sufi Path of Knowledge: Ibn 'Arabī's Metaphysics of Imagination (Albany, New York: SUNY Press, 1989.).