Jesen 2007

  TRI PJESME
  Suvad Alagić
 
 

1. WELCOME I SELAM ALEJK, VANZEMALJCI (HRONIKA MRAKA)

Velkam i selam alejk, Vanzemaljci!
Dobro došli na Zemlju.
I neka je Mir Božji na Vas.
Ovdje nema ništa.
Naši preci. Možda majmuni što gledaju odozgo.
Ne silaze s drveta. 60 hiljada godina.
Jer se stide svoje vanbračne djece.
Potomci. Naša blažena djece. Unuci.
Praunuci. Čukununuci. Šukunčukununuci.
Nas se javno odriču. I samozaborav traže.
U travi. Kanabisu. Duvanju ljepila.
Barbituratima. Valijumu. Ekstaziju. Koki.
Kreku. Tripu. Amfetaminu. U rakiji i vinu.
Na «Arizoni». U brčanskom i afganistanskom heroinu.
Velkam i selam alejk, Vanzemaljci!
Dođite slobodno i bez straha. Predajemo se!
Ovdje je sve već odavno otišlo.
U tri vanbračne i četiri vanmaterične trudnoće.
U ime Oca. Sina. Svetog Duha. Amen!
A kod Boga su bili i Suljo i Mujo.
Raj ili Pakao? Dženet ili Džehenem!? Sinovi moji!
Djeco moja Božija. Pitao je radosno Bog.
Pakao, Bože! Džehenem, Svevišnji! Povikaše uglas Suljo i Mujo.
Pa zašto djeco moja? Svi hoće u Raj. Preko reda. Traže vezu.
Šta ćemo, Bože, u Raju, kad su nam svi jarani u Paklu. Rekoše grešni.
A nemamo ni para da potplatimo Tvoje namjesnike na zemlji.
Rekoše Suljo i Mujo i smotaše još jednu u interregnumu.
Velkam i selam alejk, Vanzemaljci!
Dođite slobodno na Zemlju.
Možete snimiti film. Ili napisati knjigu o nama.
Evo Vam nekih od naslova.
O troanalnoj multietničnosti.
O demokratskoj tiraniji promila nad ostalima.
O lijekovima koji ubijaju i uranijumu kao lijeku.
O lezbejkama koje pred orgazam pišu stihove.
O pederima koji usvajaju nezbrinutu djecu.
NEMA VIŠE CRNIH I BIJELIH HRONIKA
SVE JE POSTALO SAMO HRONIKA MRAKA
Rat osnovaca u Prvoj osnovnoj školi.
Mladić se bacio sa sedmog sprata zbog neuzvraćene ljubavi.
 Djevojčica sebi raznijela sebi mozak očevim pištoljem.
Jer je niko ne voli.
Zbog prekida veze mladić izbo djevojku u centru grada.
Demobilisani borac izbačen iz državnog stana.
Ratni vojni invalid spalio se pred Parlamentom.
U Rijeci opet viđeni Vanzemaljci.
Velkam i selam alejk, Vanzemaljci!
Dođite već jednom na zemlju.
I zauvijek ostanite ovdje.
Ostajte ovdje!
Sunce nijednog tuđeg neba.
Neće Vas grijati kao hladno sunce Zemlje.
Dolazite brže, Vanzemaljci! Dok ne bude kasno.
Smak Svijeta je mnogo bliži nego što mislite.
Zar ne vidite da već danas svako piše poeziju!?

 

 

2. SLOBODNO MJESTO
(ostati samo u pjesmama)

Ima li negdje slobodno mjesto
Bez obzira na cijenu i nivo
Gdje bismo bili sami Ti i Ja
Negdje u krajičku kosmosa.
Imaju li negdje dvije stolice
U nekom svemirskom parku
Ispod brijestova i kestena
Gdje bismo sjedili samo Ti i Ja
Kako Bože
Pobjeći
Od gužve  stresa bijesa
Neuroze psihoze viroze
Inflacije devijacije vibracije
Genija budala i kanibala
Nestati
U krajičku beskraja
U smrtnom sudaru meteora
Kidnapovani od vanzemaljaca
Ili kao siluete na repu komete
Ostati
Nakon atomske probe
Iza eksplozije hidrogenske bombe
Poprskani krvavom vodom cunamija
Dotaknuti zrakama Černobilja i Nagasakija
Bože Gospodari Smisla i Besmisla
Prije i poslije Ničega i Svega
Ipak trebamo otići i nestati samo Ti i Ja
I ostati samo u pjesmama

 

3. OD RIMSKOG DO NOVOG GROBLJA
(zašto je izmišljen smisao)

mome Prijatelju Samiru

So. Morska. Neukusna i u nuždi.
So. U zemlji. Ukusna i kad je preslano jelo.
Samo se malo potruditi treba.
Od Rima do Tuza. Pa u Brčko.
Prvo kopita pa kaciga.
I ode so u Rim. U Brčkom «Rimsko groblje».
(ne vidim nikakav smisao)

Šljiva. Evropska. Kisela i pijancu.
Šljiva. Bosanska. Jeo bi je zajedno sa granom.
Samo se malo potruditi treba.
Od Njemačke do Koraja. Pa iz Brčkog. Savom.
Prvo krune. Pa pun brod. Uzvodno u Beč.
I ode šljiva u Beč i u Peštu. I raspade se monarhija.
(stvarno ništa ne razumijem)

Geografija. Putevi. Raskrižja. Frontne tačke.
Brčaci neće da čitaju napisano. A kamoli da misle.
Samo se malo potruditi treba.
Sporazum I i II. Vizija. Super. Svijet u Brčkom.
Banke. Tvrtke. Kosmos je sada u našim rukama.
Sve do izgradnje Novog groblja.
(za što je onda izmišljen smisao?)
Puno pitam i ovaj put, jel' da!?