Ljeto 2007

  Održivi razvoj i Bosna i Hercegovina
  Dželal Ibraković
 
 

Siromasiuvijek želenešto, bogati želemnogo, alakomi želesve”,

Seneka.

 

Bosna i Hercegovina se ni u kakvom, pa ni ekološkom, pogledu ne može posmatrati izdvojeno izvan svjetskih tokova. Često se kroz iskustvo ove zemlje pokazivalo i pokazuje da ako ona i ne prati svjetske trendove, da oni prate nju i na drastičan način se manifestiraju upravo kroz njen primjer. Ako bismo za tretiranje ove teme za trenutak zanemarili opći društveno-politički ambijent i posvetili se izučavanju samo jednog segmenta njenog razvoja, vrlo brzo bismo se uvjerili da poremećeni ambijent „nemoguće države – Dejtonije“  ima odraza na sve oblasti života i rada u njoj i oko nje. To proizvodi politizaciju svakog procesa i kao unutarnji generator, konstruiran sa (namjernom) greškom, svakom društvenom procesu daje polarizirajući i negativan naboj. Dakle, za početak se mora izreći konstatacija da i proces globalizacije i unutarnja loša organizacijska struktura itekako imaju uticaja na sve oblasti. Za Bosnu i Hercegovinu pitanje održivog razvoja nije samo ekološko pitanje, nego se bitno postavlja kao društveno-političko: Kako uspostaviti održivu državnu organizaciju, održivu ekonomiju, održivi povratak izbjeglica, održivu unutarnju administrativnu podjelu, održivu odbranu, policiju... Ili: Kako uspostaviti (održivo) građansko društvo? Kod ovih posljednjih izraza (administracija, odbrana, policija) koristi se i izraz i „priuštiva“ u smislu optimalno moguće i Bosni i Hercegovini primjerene mjere, sastava, te mogućeg obima. Ali i jedan i ovakav i esejistički pristup će uočiti nesrazmjer upotrebe riječi i novokovanica koje su došle iz drugih naučnih oblasti i nastale drugim povodom, ali se u BiH prije ili poslije vezuju za aktuelnu političku situaciju. Tako je sa riječju održivi razvoj (sustainable development) koji se afirmirao kao osnovni koncept na Konferenciji Ujedinjenih nacija o zaštiti životne sredine i razvoju (UNCED), poznatijoj kao "Zemaljski samit". Ona je održana u junu 1992, u Rio de Janeiro (Brazil). Održivi razvoj je na ovoj Konferenciji definiran kao “razvoj koji zadovoljava potrebe i stremljenja sadašnje generacije, a koji ostavlja pravu mogućnost da na sličan način to mogu da postignu i buduće generacije “ (“Development that meets the needs and aspirations of the current generation without compromising the ability to meet those of future generations”). Koncept održivog razvoja  teži da stvori bolji svijet, balansirajući socijalne, ekonomske i faktore zaštite životne sredine.

Agenda 21 – ili umjesto održivog razvoja održanje života – održanje države u životu?

Poznato je da je sa ovog samita usvojen dokumenat Agenda 21 (agenda lat. izraz koji doslovno znači “to što treba učiniti” ili “program aktivnosti za 21. stoljeće”). Inače, to je i po svom nazivu i  sadržaju bio jedan od prvih dokumenata svjetske zajednice koji je na kraju XX stoljeća utvrdio bitne pravce usaglašenog razvoja za XXI stoljeće. Briga svjetske zajednice za budućnost teško da je u to vrijeme mogla da bude, kada je o Bosni i Hercegovini riječ, ozbiljno shvaćena s obzirom na činejnicu da je u vrijeme održavanja Konferencije UN već bila u jeku agresija koja je baš u to vrijeme postavila pitanje ne samo održivosti BiH nego i opstanka njenih stanovnika. Prvo održavanja u golom opstanku brutalno napadnutog stanovništva, a kasnije preživljavanje i stanovništva i države BiH. To je bilo vrijeme početka opsade Sarajeva, glavnog grada priznate nove članice UN-a, te intenzivnog genocida, posebno u Istočnoj Bosni i Bosanskoj Krajini. Međutim, kao članica UN-a i BiH je dužna da se pridržava Agende 21.

 

Na oko 500 stranica ovog dokumenta se nalaze razne teme svrstane u 40  poglavlja: od teme siromaštva do sječe šuma, od teme zdravstva do pitanja otpada. Već u uvodu je naglašeno da se se trajno održivi razvitak može postići samo zajedno, saradnjom svih naroda na globalnom nivou. Drugo poglavlje prvog dijela je posvećeno saradnji i za brzo ostvarivanje održivog razvoja u zemljama u razvoju, treće poglavlje je posvećeno suzbijanju siromaštva, četvrto potrebnim mjerama u potrošnji, peto demografskoj dinamici i trajno održivom razvoju, šesto zaštiti i poboljšanju ljudskog zdravlja, sedmo unapređivanju održivog razvoja ljudskih naselja i osmo integraciji ekologije i razvoju u političkim odlukama.

Tekst u integralnom obliku i bilješkama možete pročitati u štampanom izdanju ”Odjeka”