Ljeto 2007

Bosna i Hercegovina kao etno-teritorijalna federacija: Federativna Narodna Republika Bosna i Hercegovina (FNRBiH)
Asim Mujkić
 
 

Uvod

Predsjednik Vlade Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik tokom 2006. godine izlaže u više navrata ideju o preuređenju Bosne i Hercegovine na principu federacije tri etničke republike uz priznavanje prava konstitutivnim narodima ove zemlje na samoodređenje. Ideja etno-teritorijalne federalizacije BiH predstavlja se kao trenutno najrealnija opcija koja navodno odražava stanje stvari na terenu. Dodik će na nekoliko mjesta pojasniti kako je „pravo naroda na samoopredjeljenje pravo koje proističe iz Rezolucije UN“ dok je, kad je riječ o poželjnom preustroju Bosne i Hercegovine, „SNSD u oktobru prošle godine (2005. A.M.) izašao sa Deklaracijom o ustavnom razvoju BiH, gdje bi Republika Srpska bila jedna federalna jedinica buduće federalne zajednice BiH“ . Osim što je retorika o neotuđivom pravu na samoodređenje praćena implicitnim ili eksplicitnim nagovještajem bosanskim Srbima o referendumu za otcjepljenje od BiH korištena u svrhe etnonacionalističke homogenizacije i mobilizacije bosanskih Srba u kampanji za opće izbore 2006, ona je vješto korištena i u predizbornoj kampanji za izbore u Srbiji 2007, odnosno za „jačanje srbijanske pozicije“ pred donošenje odluke međunarodne zajednice o budućem statusu Kosova pri čemu se vezivanjem sudbine Kosova za sudbinu Republike Srpske hoće priprijetiti „novim krugom“ etničkog usitnjavanja koji može opet zahvatiti ove trusne balkanske krajeve

Bilo kako bilo, Dodik je eksplicitan da je „budućnost BiH u federalnom uređenju gdje je RS jedna federalna jedinica uz ravnopravnost konstitutivnih naroda, kroz zadržavanje entitetskog glasanja“ , koje, za pretpostaviti je, tu ravnopravnost i održava. Za ostvarenje te ideje Dodiku je potrebna „ideološka diferencijacija“, pa se, s jedne strane jasno distancira od takozvanih sarajevskih političara, misleći dakako na političare koji su etnički Bošnjaci – „Sarajevski političari žele unitarnu BiH i to nije sporno, ali ne treba da bude sporno i da mi tražimo ili federacija ili kraj“ – istovremeno tražeći „saveznika“ u strankama s hrvatskim etničkim predznakom – „Podsjećajući na svoje ranije izjave da i Hrvati trebaju dobiti federalnu jedinicu u BiH, Dodik je rekao da mu je potreban saveznik u ideji federalizacije“ . Ideološka bliskost srpske i hrvatske politike u vezi s budućnošću BiH već je nagoviještena u knjizi Mirjane Kasapović Bosna i Hercegovina: podijeljeno društvo i nestabilna država u kojoj autorica promišlja mogućnost tzv. konsocijacijskog preustroja BiH. U zaključnom razmatranju autorica nagovješćuje da bi „Srbi prihvatili državni savez triju nacionalnih entiteta“, dok bi „Hrvati pristali na etničku federaciju, odnosno federaciju etničkih kantona“ . Ovo srpsko-hrvatsko etnopolitičko savezništvo bi moglo nadjačati insistiranja iz bošnjačkog političkog bloka kao i ostalih „građanskih“ snaga na građanskom preustroju zemlje , pa bi se ključna politička debata, ustvari, vodila između dvije, u suštini, etnopolitičke pozicije, naime da li će BiH biti federacija tri etnička entiteta, ili nekolicine etničkih kantona. Naravno, ta dilema je lažna, jer i u jednom i u drugom slučaju riječ je o onome što Kasapovićeva naziva „prvim uvjetom stvaranja samoodržive demokratske države“, naime, „slobodnom teritorijalnopolitičkom organiziranju triju glavnih nacionalnih zajednica“ . Tako bi Dodikova koncepcija etno-teritorijalne federacije mogla biti prva verzija jednog konsocijacijskog preustroja zemlje na tri (ili više) teritorija za tri politička ili konstitutivna naroda koje na okupu, kako konstatira Mirjana Kasapović, drži još samo volja međunarodne zajednice na nezadovoljstvo njena sva tri naroda. Zaista, više od deset godina nakon Dejtonskog sporazuma, „konstitutivne“ centrifugalne sile izgleda samo jačaju pa je između njih potrebno iznaći novi balans koji nadilazi onaj Dejtonski.

Tekst u integralnom obliku i bilješkama možete pročitati u štampanom izdanju ”Odjeka”