Proljeće 2007

POSTOJI SVE VIŠE DIJALOGA MEĐU FILOZOFSKIM I RELIGIJSKIM TRADICIJAMA U SVIJETU DANAS
  Razgovor sa Chung-ying Chengom, profesorom filozofije, Sveučilište Hawaii-Mânoa
 
 

Profesor Cheng je član Odsjeka za filozofiju Sveučiliđta Hawaii-Mânoa jođ od 1963. godine, kada je postao profesor kineske filozofije. Uz điroko i duboko poznavanje tradicija klasične kineske filozofije i neokonfucijanstva, doktorirao je na Sveučilištu Harvard iz područja analitičke filozofije i logike. Primao je stidendije od sljedećih istaknutih institucija: the National Science Foundation, the Pacific Cultural Foundation i the Stanford Institute in the Philosophy of Science. Utemeljitelj je i prethodni predsjednik Međunarodnog društva za kinesku filozofiju. Također je osnovao i aktualni je predsjednik Međunarodnog društva za Yijing studije. Profesor Cheng uređuje časopis za kinesku filozofiju još od njegovog osnutka 1972. godine, a primio je počasni doktorat od Instituta za dalekoistočne studije Ruske akademije znanosti. Autor je i urednik 15 knjiga i preko 150 radova o zapadnjačkoj, kineskoj i komparativnoj filozofiji. Trenutno radi na knjizi o onto-hermeneutici i knjizi o suvremenoj kineskoj filozofiji.
Profesore Cheng, da li biste za čitateljstvo revije ”Odjek” kazali Vašu vlastitu definiciju komparativne filozofije nakon gotovo skoro četrdeset godina Vašeg bavljenja ovim sadržajima u različitim područjima Vaših istraživanja i intelektualnih razmatranja?
CHENG: Što je komparativna filozofija? Komparativna filozofija je prije svega filozofija. Riječ ”komparativna” upotrebljava se kako bi istaknula poantu da filozofija ne smije biti ograničena na jednu tradiciju, ili školu mišljenja, već da treba biti otvorena za dvije, ili tri tradicije kao izvore za filozofsko mišljenje o bilo kojem predmetu ili temi. Postoji druga poanta: komparativna filozofija uzima ozbiljno konkretne rezultate filozofskih tradicija, ili škola mišljenja. Ona želi da zadobije otvorenost koja se tiče razumijevanja nekog problema koji izranja u modernom kontekstu, u ukazivanju na jednu ili dvije date filozofske tradicije, škole ili sustave. U ovom je smislu komparativna filozofija bavljenje filozofijom kroz različite tekstove, kao i kroz različite kontekste, a kako bismo zadobili šire stajalište o filozofskim temama i problemima. Mi se nadamo da ćemo postići razumijevanje, te čak viziju istine koja se inače ne bi mogla dosegnuti kroz fokusiranje samo na jednu tradiciju, ili jednu školu mišljenja.
Uz to, komparativna je filozofija interpretativna filozofija: jer bez interpretacije ne možemo razumjeti različiti tekst, niti kontekst iz onog drugog različitog. Kroz interpretiranje druge tradicije iz one naše vlastite mi se odnosimo spram ideje, ili sustava, ili čak škole u drugoj tradiciji. Čineći tako, počesto smo prisiljeni da istražujemo i protežemo naše vlastite filozofske resurse kako bismo mogli postati preporođeni, ili čak oni koji donose promjene. Drugim riječima kazano, komparativna filozofija ima za cilj kreativne uvide i integrativne vizije u filozofiji. Ona pribavlja osnovu za renoviranje ili inoviranje naše vlastite tradicije. Ona može okončati u integrativnom filozofskom razumijevanju, međutim, jednako tako može okončati u korisnim distinkcijama i diferencijacijama.
Također, moramo uzeti u obzir da je komparativna filozofija kompatibilna sa analitičkom filozofijom. Ona je utemeljena na premisi analize koncepata u svjetlu historijskih izvora i konteksta tako da možemo biti oslobođeni od ograničenih stajališta i uskih koncepata. U ovom smislu komparativna filozofija je bavljenje filozofijom crpeći iz različitih izvora u svrhu promicanja razumljivije filozofije i postizanja integrativnijeg razumijevanja. U ovom smislu ona je usmjerena prema globalnoj ili svjetskoj filozofiji, otvaranju same sebe za sve glavne svjetske tradicije. Zapravo, usporedba je prirodan proces mišljenja. Njome se traži identitet, sličnost, kao i razlika i nejednakost kako bi se transcendirao uski okvir, ili razriješilo filozofsko pitanje, ili filozofski problem. Ovo je istinito u zapadnjačkoj filozofiji, kao što je istinito i u istočnjačkoj filozofskoj tradiciji kao što je kineska filozofija. Svi su filozofski progresi ostvareni kroz uspoređivanje onog što je dato sa onim što počinjemo konfrontirati u iskustvu ili mišljenju. Kako bismo ovo ostvarili, moderna filozofija mora biti oslobođena od ograničenosti na jednu tradiciju i tražiti nove filozofske horizonte u širokom svijetu filozofskih ideja. Možemo izabrati da studiramo više tradicija, ili barem još jednu drugu tradiciju, kako bismo razumjeli svoju vlastitu tradiciju i kako bismo obogatili svoje vlastite resurse za razumijevanje filozofskih problema i pitanja, te njihovih mogućih rješenja.
Dospjeli smo u doba u kojemu shvatamo da postoji nekoliko glavnih filozofskih tradicija, koje sadrže različite mudrosti i koje pribavljaju različite fokuse i perspektive razumijevanja. Ovo stimulira filozofe da se bave njima, da ih istražuju i povezuju, te eventualno da ih interpretiraju ili integriraju. Ovo je jednostavno postmoderni trend. Kako svijet više postaje globaliziran, filozofija će postati sve više komparativna, i ovim se hoće reći da će postati sve više intertradicionalna, interkulturalna, intersustavna, te stoga integrativnija i globalnija.
Ne postoji naročiti metod za komparativnu filozofiju. Jedna uz drugu, usporedba je samo preliminarni, i ne nužno jedini korak. Jer, možemo ići u tekst kao što je onaj Zhu Xijev i vidjeti koliko je sugerirana usporedba sa Aristotelom, Akvincem, ili Kantom u određenim ključnim konceptima ili ključnim tvrdnjama. Ono što je nužno da se uradi jesu ti ključni koncepti ili teze u njihovim pojedinačnim kontekstima tako da mogu biti shvaćeni i dostupni svakom drugom kako bi izgradio konvergenciju ili divergenciju (slaganje ili neslaganje), te kako bi otuda sugerirao novu stazu mišljenja o određenom filozofskom pitanju, ili načinu gledanja na određeno filozofsko pitanje, koje bi poboljšalo raniju poziciju i stajalište za novo usmjerenje. Ukratko, komparativna je filozofija primarno iskustvena filozofija s otvorenim okvirom za različite tradicije i sustave. Upoređivati znači praviti distinkciju, razvrstavati, integrirati i predviđati.
Navest ću vam nekoliko primjera za komparativnu filozofiju:
1) Kako razumijevamo Whiteheada sa stajališta filozofije promjene ili Yijinga?
2) Kako razumijevamo Kanta i Deweya iz Konfucija, napose u području moralne filozofije? Konfucijanska teorija može obezbijediti vezu sa Kantom i Deweyem kroz postavljanje Kanta i Deweya na prikladno mjesto u konfucijanskoj teoriji etike.
3) Kako razumijevamo Heideggera sa stajališta daoizma? Mnogi odgovori mogu biti dati. Također, mogli bismo obrnuti pitanje: kako razumijevamo daoizam sa stajališta Heideggerove fundamentalne ontologije Daseina, ili iz sustava ideja Heideggerovog Bitka i vremena?
4) Ukoliko želimo da napravimo analitičkiju studiju o ljudskim pravima u modernom kontekstu, možemo postaviti pitanje o tome kako ih Hobbes i Locke pojedinačno razumijevaju. Također, možemo uvesti Menciusa i Xunzija i postaviti pitanje o tome kako ova dva klasična konfucijanska filozofa razumijevaju ljudska prava i kako bi se oni mogli razlikovati od Xunzija i Lockea i kako ih zapravo mi procjenjujemo. Problem procjene će nas prisiliti da mislimo o standardima i kriterijima procjene u pogledu ovog pitanja.
5) Postoji li pitanje transcendencije nasuprot imanenciji u zapadnjačkoj filozofiji? Možemo dvojiti o tome da li možemo povući istu distinkciju u tradiciji konfucijanstva i daoizma, te se pitati o tome zašto takva distinkcija nije data.
6) Kako možemo uspoređivati koncept Boga sa konceptom Daoa u relevantnim kontekstima i tesktovima i povlačiti relevantne implikacije.
Očito je da je komparativna filozofija aktualni trend i da će filozofija postati sve više i više komparativna, jer će postati sve više i više otvorena i sve više i više interkulturalna, interkontekstualna, transtekstualna, te prema tome sve više i više ukorijenjena u temeljnom smislu ljudske zajedničkosti, koja dopušta pluralistički pristup i izražavanje, međutim, koja jednako tako poziva komparativnoj procjeni i evaluaciji među njima u terminima novoizraslih vizija istine i vrijednosti.
Moram da Vas priupitam, profesore Cheng, kao komparativnog filozofa u najboljem smislu ove riječi, da li biste kazati za nas u Bosni i Hercegovini o tome kako je ova komparativna filozofija aplikatibilna na naše filozofske curriculume, odnosno koju vrstu intelektualne i praktične koristi možemo očekivati nakon njezinog uvođenja u naš sveučilišni program? Rad sam da to čujem izravno od Vas, budući da je ona zbilja stanoviti izazov i istodobno korist za sve uključene u ovaj poduhvat, a ona je u isto vrijeme i u skladu sa Bolonjskim procesom u našoj zemlji (reformom u području visokog obrazovanja).
CHENG: Smatram da će program komparativne filozofije biti vrlo koristan za vas, kao i za bilo koji sveučilišni odsjek filozofije. Ona će osloboditi bilo koji odsjek uskog okvira ili ekspertize/specijalnosti, međutim, naći ćete poprilično dobar način pojačanja, obogaćivanja i njegovog aktiviranja i unošenja energije. Ona će dati novi život i novu kreativnost za promjenu i transformiranje za ono što već imate kao iskustvo koje se stalno mijenja i razvija. Ovaj proces filozofskog obogaćenja ide s procesom globalizacije moderne ekonomije i politike. Dakle, komparativna filozofija može biti posmatrana kao sami dodatni faktor procesu globaliziranja ljudskog roda, koji mora da se bavi interakcijom naše vlastite tradicije s drugim tradicijama za razumijevanje drugih i za jačanje naše vlastite tradicije. Ona nije ono što bismo, ili što ne bismo trebali raditi. Ona je ono što se mora uraditi za buduće povećanje ljudskog razumijevanja i ljudsku interakciju i promjenu. Ona može omogućiti Bosni da se dovede u odnos sa zapadnjačkom i istočnjačkom tradicijom i da ima više razmjene s njima na uzajamnu korist i jedne i druge.
Također, kao neko ko je bio u središtu pokreta komparativne filozofije skupa sa profesorom Deutschom i nekoliko drugih gotovo preko pola stoljeća, da li biste mogli istaknuti ključne promicatelje ovog komparativnog mišljenja danas u svijetu, ne samo u SAD-u, sukladno Vašim osobnim iskustvima i uvidima?
CHENG: Već sam aludirao izdaleka na ključne komponente mišljenja u komparativnoj filozofiji. Međutim, možemo istaknuti sljedeće kao distinktivne aspekte komparativne filozofije: a) osjećaj historijske relevancije; b) osjećaj kontekstualne relevancije; c) sposobnost da se pronađe zajednički izvor u iskustvu, ili kulturološki utjecaj tako da možemo proširiti perspektivu i sugerirati novu interpretaciju; d) sposobnost da se pronađe predmet i pitanje za dovođenje u odnos i usporedbu; e) sposobnost da se shvati kako komparativno proučavanje može voditi novim horizontima razumijevanja i novim uvidima o istini i vrijednosti.
Samo nekoliko riječi o budućnosti ovog komparativnog mišljenja u ovom mizernom svijetu diferencijacija u mnogim područjima danas? Hoćemo li vidjeti u skoroj budućnosti proširivanje ovih istraživanja diljem svijeta, ili pak zapadanje u nove podjele, te gdje je mjesto kineskog filozofskog naslijeđa u tome?
CHENG: Ono bi moglo postati sve više i više filozofski način mišljenja u budućnosti. Možemo vidjeti što se dešava u području religija: danas nijedan kršćanski teolog sebi ne može priuštiti to da ne zna nešto o budizmu ili islamu. Ovo bi jednako tako trebalo da bude obrnuto. Slično, moramo početi upoznavati druge ljude, drugi jezik i drugu filozofiju kako bismo bolje shvatili naš narod, jezik i filozofiju ili religiju. Kineska filozofija, kao jedna od glavnih tradicija u svijetu, ima vrlo bogat reportoar filozofskih pitanja i predmeta koji se bave ljudskom prirodom i čovjekovim položajem u svijetu. Nijedna druga filozofska tradicija je ne može zanemariti. Ovo je također jednako tako tačno za kinesku filozofiju koja treba da uči ili da razmotri zapadnjačku filozofiju zbog svojeg vlastitog boljeg artikuliranja i samoobogaćenja.
Kako se sve više i više suočavamo sa vrlo urgentnim potrebama za globalnim dijalogom danas, da li je globalna, ili svjetska filozofija realan projekat ili ne? Također, da li ste u ovom trenutku zadovoljni pozicijom komparativne filozofije danas na samim odsjecima za filozofiju u SAD-u?
CHENG: U pravu ste. Postoji sve više dijaloga među filozofskim i religijskim tradicijama u svijetu danas. Međutim, ovo je tek početak. Postoji srčika tradicije svakog naroda koja bi mogla pretpostavljati središnju poziciju u toj tradiciji, međutim, u toj mjeri sve tradicije mogu dotaknuti i uzajamno izvršiti utjecaj jedna na drugu. Projekat svjetske filozofije nije da se stvori apstraktni sustav koji će dominirati, ili transcendirati svijet. Ovo je u biti ista stvar kao komparativna filozofija, interpretativna filozofija i/ili integrativna filozofija, i ne postoji veća komparativna filozofija od ovog. Međutim, u Sjedinjenim Državama napredak komparativne filozofije kao predmeta između Istoka i Zapada nije u potpunosti ustanovljen, budući da su u SAD-u trendovi zapadnjačke filozofije duboko uvriježeni tako da pretpostavljaju moćnu poziciju u glavnim tokovima. Otuda, postoji vrlo malo odsjeka za filozofiju koji nude kinesku ili indijsku filozofiju. Međutim, ja smatram da će se situacija promijeniti nabolje što se bude više radilo na komparativnoj filozofiji i što više mladih ljudi pokazuje istinsko zanimanje u ovom pravcu. Definitivno je imperativ da se moramo pozabaviti ovim novim megatrendom.
Konačno, postoji li mogućnost da Vas vidimo uskoro u Sarajevu? Vaš dolazak i raznoliko djelo, koje nam je dobro poznato, jamačno bi potaknuli studije u ovom području. Dakle, što mislite o ovoj ideji?
CHENG: Volio bih kada bih mogao posjetiti Vašu predivnu zemlju i Odsjek za filozofiju početkom ljeta 2007. Siguran sam da ću i ja naučiti nešto iz posjeta vašoj predivnoj zemlji i Vašem Odsjeku za filozofiju.
30. novembar 2006.

Za ODJEK razgovarao: Nevad Kahteran