Jesen - zima 2006

  Svijet poezije
  Alma Beščagić
 
Na autobuskoj stanici

ipak
rastanci nisu tako jednostavni
nije nacinjena muzika iz filma
da poprati svaki naš pokret
iza cega bi uslijedio uzdah
onih ubijed6enih
da nas na kraju
uvijek kao tren za pamc7enje
ceka sretan kraj
samo na one što putuju
dragocjeno kao šapat
osipa se raspršeno ljeto
konobar donosi hladnu vodu
oko stolova ganjaju se djeca
dok na šalter naslonjena žena
sanja ljubav u potkrovlju
u tišinu nabire se nebo i
neosjetljivo na nas
zalazi veliko sunce
kao heroj iz stripa
koji u par dobrih poteza
pobjedpuje zlo
i zadovoljan napušta
sada vec7 opet miran
grad

Mir

tišinu zauzima padanje kiše
no sve je opet dovoljno tiho
kao momenat u kome se
u nijemom filmu
kao trik
nagovještava smijeh

 

Tebi

dok
sasvim mirno
oblaci se sumrakom krecu
a izmeddu nas
umjesto tišine
vlada ovaj svjetlucavi grad
trenutak
lijep kao gledanje prvog mjuzikla
stanka u kojoj ce nepoznata cura
iza plesne scene
popraviti karmin i
navuci prozirne štrample
na svoje
vec6 dovoljno nestvarne noge

Napuštajuc6i grad

svjetlec6i natpisi saopštavaju mrak
i utišana svjetla grada
kao ljubavni oglas samca
sve ružno prešucuuju
pored puta
stvari preostale iz filmova
rublje na konopcima
žene na prozorima dozivaju
tišina oklijeva
na ogledalu povrh vozac6a
raznobojna
svjetlucaju praznovjerja
preuzeta iz bajke
da cduvaju junaka
dok
za nama
svjetla zaostaju
umire se
kao osmijeh pred fotografisanje
i još jednom
tišina nas premošcuje
naizgled
dovršena
odložena
kao svjetlucavi grad na razglednici s mora

Tekst u integralnom obliku i bilješkama možete pročitati u štampanom izdanju ”Odjeka”