Proljeće - ljeto 2006

  ANHEL ANTONIĆ
  Anhel ANTONIĆ
 
 

SUKOB NA KNJIŽEVNOJ DESNICI

Mljelo, žvakalo, trabunjalo
Rakijom zalivalo
U klubu književnika
Kafansko laprdalo.

Na sve se okomilo, klevetalo
Izvadilo čačkalicu iz zuba
I ujelo, u ambijentu kluba
Drugo, što mu je netom kadilo,
Crkveno blebetalo.

“A čto?”, zapanji se blebetalo.
«Nema sa mnom čto! Tako, zato, eto!»
Ali ga s katapulta zuba jezikom
Pecnu o čelo
Koji je blebetalo odapelo.

U negrčko-nerimski koštac se ščepaše.
Iz usta laprdala sukljahu popijene flaše.
Blebetalu zamuti se pogled i na laprdalo
Povrati zeleni jed.

 

DOBA OSILJENIH FILMADŽIJA

Žarka mu želja bje
da čuju za njega. Čuše ga, nagradiše.
On zaželi od tog više –
Sva mišljenja da nadbije.

Na konferenciji za štampu,
blještala je sala,
o svemu izreče sve.
No, sve nije moglo
Zauzeti stajalište filmskog festivala.

Stog proširio je artističko polje
I u romanesknoj formi
Iznio ciljeve svoje volje
što svršiše u književnoj komi.

Sad se, kažu, sprema
na velike diringe.
Spomenik sebi diže
koji će, kažu, biti pametniji od Sfinge.

 

FILOZOFSKO POSIJELO

Sjedilo, brat bratu, sto umnih glava
I smišljalo što bi najumnije
Moglo da smisli.
Išli ne išli ikud, kažu
Sa života robije ti je nikud.
Već do da ti se prispava.
Koga muči nesanica vampir mu bio svat
Vampirica nevjesta!

 

Više čitajte u štampanom izdanju “Odjeka”