Proljeće - ljeto 2006

  KULTURE ZVUKA
  Dalibor Davidović
 
 

Jedna od trenutno najdinamičnijih glazbenih scena svakako je ona koju se uobičajeno naziva elektronikom. Tim se pojmom označuju najrazličitije glazbene pojave kojima je zajedničko samo to da se odvijaju izvan uobičajenih akademskih institucija za proizvodnju elektroničke glazbe. Dispozitivi ove vrste glazbe nisu instituti ili centri poput pariškog IRCAM-a, već mobilne digitalne tehnologije za proizvodnju glazbe kod kuće, kao i sustav uglavnom malih izdavačkih kuća koje u pravilu operiraju neovisno o državnim subvencijama i kulturnim politikama. Jedna od takvih je i Mille plateaux, izdavačka kuća sa sjedištem u Frankfurtu. Godine 2003. njezin je voditelj, Achim Szepanski, uredio i zbornik radova u kojem se pokušala na stanovit način osvijetliti ova vrst glazbe, analizirajući njezine medijske uvjete mogućnosti, njezine veze sa stanovitim historijskim glazbenim praktikama ili pak s teorijskim sklopovima u širem smislu. Ovdje objavljujemo u prijevodu neke od radova iz toga zbornika.
Sadašnjim se trenutkom bavi i projekt Arhipelag zvuka, što su ga godine 2005. uz institucionalnu podršku zagrebačkog Multimedijalnog instituta i Muzičkog biennala Zagreb pokrenuli muzikolozi Ksenija Stevanović i Dalibor Davidović. Polazeći od pretpostavke da je »glazbenost« neodređeno polje koje je uvijek iznova podložno redefinicijama, već prema tome kakav je set tehnika i dispozitiva koji ga omogućuju, cilj projekta bio je propitati kako se u aktualnim okolnostima artikuliraju pojedine razlike pomoću kojih se definira glazbenost, i obratno, kako glazbenost sudjeluje u konstituciji i reprodukciji »svijeta«. Forma ovoga teksta tako se, s jedne strane, ocrtava kao trag navigacije, putovanja koje ne slijedi neki unaprijed utvrđen redoslijed, već neobavezno kreće od jedne do druge relacije (zvučnost i glazbenost, priroda i tehnika, sloboda i kontrola, glazba i slika, akustika i historija...) relevantne za određenje »glazbenoga«, a s druge strane kao efekt medija u kojem je sam tekst nastao. Naime, na prethodni je fragment valjalo u što je moguće kraćem roku odgovoriti e-mail porukom, novim fragmentom.
Budući da istraživanja »kultura zvuka« pretpostavljaju konstitutivnu neodređenost na obje razine, i na razini događanja što se imenuje »glazbenim«, kao i na razini njegovih medijsko-tehničkih preduvjeta, ne moraju se nužno usredotočiti na suvremenu glazbu, a ni na tzv. »nove medije«. Istražujući etnografsku »logiku«, koja ne samo što razlikuje notni zapis i fonografiju, već jednome od njih dodjeljuje status medija, koji je drugome uskratila, ogled o Bartóku tako je svojevrsna glosa, vježba iz gramatologije.