Jesen/Zima 2012

  Svijet poezije
  Aleksandar Hut Kono
 
 

Znanstvena metoda

Jednog proljetnog jutra šah primijeti ljupkog slugu u vrtu.
„Pođi sa mnom u riznicu“,
kaza vladar svijeta.
Dječak posluša.
Šah baci mladića na hrpu rubina i sabljom mu prereza grkljan.
Drago kamenje upi krv, a dječak učas osta ležati nepomično poput komada krzna.
Vladar zatim rastvori dječakova usta i duboko gurnu ruku.
„Ništa“, kaza uzbuđeno.
Potom okrenu mladića na trbuh i pažljivo zavuče svoj carski dlan u njegov mladi otvor.
„Ništa“, opet će.
Napokon dječaku odreza glavu,
no odmah ustanovi da je i to bio uzaludan potez.
Kad se s minareta oglasio večernji poziv na molitvu
šah je već bio pomno pregledao dječaka.
No uvelo tijelo i dalje je tvrdo šutjelo.
Nezadovoljan, car sjeđaše usred rubina
mireći se s time da mu je smrt i ovaj put umakla pred nosom.
„Što ću ako se ovako nastavi“,
neprestano je ponavljao.
Na kraju je ustao i vratio se u palaču.
Te noći, u snu šah shvati da je smrt najsjajnije blistala u očima još živoga dječaka koji je među rascvalim cvijećem to jutro stajao u vrtu.

 

Ljudska prava

Ispred ministarstva
na travnjaku
natpis:
Zabranjen pristup psima!
Za osvetu
svud po travi
niknule su tratinčice.

 

 

Divljaštvo prirode

Kozmos je, razumije se, relativno vječan.
A sunce – sunce živi milijarde godina.
Čak se i Zemlja ubraja u milijunaše.
Drugim riječima,
čovjek je jedini vremenski prosjak svemira –
kratkotrajniji su samo psi i leptiri.
Samo što njih nije briga
pa nije ni nas.
A priroda…
priroda je veleposlanstvo vječnosti na Zemlji.
Priroda je svemir
prerušena u godišnja doba.
Tako usred Londona,
među zgradama,
rastu patke
i jedna drugu uče plivati
skakući u fontane s balkona.
S druge strane,
u njujorškom Central Parku,
40% lišća nikad nije čulo za ljude.
A u Tokiju,
ondje na jednog prolaznika
dolaze dva raka, četiri lisice
i pola rakuna.
Zbog toga me u parku iza kuće
do suza dirne stari betonski dimnjak…
postoji li išta krhkije pod suncem?
Stravične vijesti,
razumije se,
stižu iz Koreje -
ni Sjeverne ni Južne -
već iz one uske zemlje između
koje se čovjek odrekao.
Ondje je priroda
nakon rata
iskoristila priliku
i s lica zemlje zbrisala tisućljetna rižina polja!
Osim toga, u zoni su nedavno
viđene i pjegave čaplje.
Izdajnički stvorovi
za koje se godinama vjerovalo
da su izumrla vrsta.

 

 

Pismo

Otkad su me premjestili
svaki dan črčkam bezvezarije.
Na taj način provjeravam
jesam li kojim slučajem umro, a da nisam primijetio.

Jučer sam dovršio onaj esej o ljepoti.
Političke me teme ne zanimaju otkad mi je tajna policija polomila kosti.
Sad mi i samo sjedenje pričinjava napor.

Skupo sam platio slavu…
založio sam svu svoju imovinu
posebno bubrege.
A sad, eto, čujem gdje me se veliča.
Pišeš da me vole prije svega zato
što se za slobodu nisam borio samo riječima
već sam rame uz rame s drugovima bacao bombe.

No čovjeka se može slaviti
čak i ako se o njemu ništa ne zna –
dovoljni su ime i prezime.
A možda je baš nepoznavanje detalja
preduvjet za slavu.

Vidiš,
ni jednom od njih
ne bi palo na pamet
da me ni za pravdu ni slobodu
nikad nije stvarno bilo briga.

I zaista vjerujem
da će se sve srušiti
ako naglas kažem da sam se borio
ne bih li zaradio tvoju ljubav
i bio dostojan profinjenosti tvog tijela.